Farma mađarskih bivola

U seocu Zalaköveskút na zapadu Mađarske živi tek tridesetak ljudi. A svaki od njih ima bar šest bivola. Tu je i svojevrsni rezervat: biofarma koju vodi mladi par.

Već desetak godina ovdje zajedno mirno žive domaća siva i šarena goveda, koze, konji i magarci, ali i crni vodeni bivoli. Na biofarmi je dvjestotinjak bivola, koji na otvorenom provode dane tijekom svih godišnjih doba, jer takav je to soj. Pasu po livadama, dolinama i visoravnima, dobivaju dodatnu lokalno uzgojenu organsku hranu, a telad odrastaju na majčinom mlijeku. Od početka taj posao vode supružnici Hajnal-Osvald, a sad skupa s njima i jednogodišnji sinčić. 

Vlasnici im nastoje omogućiti život bez stresa. Oni sebe nazivaju ponajprije skrbnicima, pa čak i njegovateljima. Kako kaže Zsófia Osvald: "Oni ovdje cijele godine žive – pasu, odgajaju mlade, a mi ih timarimo i mazimo. Već ih sve poznajemo u stadu, jer ih koristimo isključivo za uzgoj. Prodajemo samo njihov podmladak. Junice prodajemo žive za dalji rasplod, a bikove za meso. I tako ponovno naredne godine." A ove su životinje dugovječne, žive i do 30 godina.

Imanje je uključeno u nacionalni program očuvanja gena autohtonih životinja Karpatskoga bazena, što ovom mladom bračnom paru osigurava cjelogodišnji posao. Naime, dok je u 19. stoljeću na području povijesne Mađarske bilo oko 150 tisuća ovakvih bivola, do danas je broj pao na stado od svega nekoliko tisuća, pa je nužno prenijeti i sačuvati najbolje gene. Srećom, to su u pravilu snažne, otporne životinje, a može se reći i rentabilne, jer vole jesti riječni šaš, koji ostaloj stoci ne prija.

Slikovita dolina oko Zalaköveskúta idealno je stanište za njihov ekološki uzgoj: pašnjaci omeđeni šumom i potok u kojemu se mogu do mile volje namakati, prirodna hrana uzgojena novim metodama izravne sjetve, kod koje nema oranja, pesticida, gnojiva niti antibiotika. No, bez idealiziranja, to je i preduvjet za zdravo meso onih jedinki koje će neminovno završiti u klaonici. I napokon, kakvo je meso ovoga bivola? Kažu, malo suše od junetine, a neki misle da ima okus po divljači. Zainteresirani mogu i posjetiti biofarmu Tarkarét uz prethodnu najavu.