Marko Vogrič, umjetnik fotografija iz kutije

Znate li da umjetnici fotografiranja camerom obscurom imaju svoj svjetski dan? Da, to je zadnja nedjelja u travnju – dobra prigoda za susret onih koji danas prave starinske fotoaparate od kutija za cipele.

Camera obscura, preteča modernih fotoaparata, nije posve zaboravljena. Umjetnički fotograf Marko Vogrič iz Gorice jedan je od umjetnika koji je još rabe. Odličan poznavatelj crno-bijele tehnike fotografiranja, jedan je od redovitih sudionika radionica poput one što se održala prošle godine u Tolmeču (Tolmezzo). Ove godine svoj međunarodni dan obilježavaju 30. travnja. Cilj im je istražiti umjetnost tzv. pinhole fotografije, bilo da su je odabrali kao hobi ili profesiju, promicati bit takvog načina fotografiranja i pomoći početnicima kako bi naučili što više od ovoj jedinstvenoj i drevnoj vrsti fotografije.  

Ovaj se dan u svijetu obilježava od 2001. godine, ali povijest fotografiranja kroz rupicu iz tamne komore seže stoljećima unatrag. Pokusi istočnjačkih znanstvenika s prolaskom svjetlosti kroz mračnu kutiju spominju se još od 5. stoljeća p. n. e. U zapadnom je svijetu prvi uspio stvoriti trajnu sliku u mračnoj komori francuski kemičar i "otac" heliografije Nicéphore Niépce, usavršavajući umijeće litografije u razdoblju od 1813. do 1820. godine. Podrobno ju je opisao škotski izumitelj David Brewster u svojoj knjizi naslovljenoj "Stereoskopi" iz 1856.

No još je u 4. stoljeću Aristotel uočio da svjetlost , prolazeći kroz prostore među lišćem drveća, stvara odbljesak zraka sunca što se lome na tlu. Zatim je Leonardo da Vinci u 15. stoljeću objasnio kako se, zahvaljujući uskom mlazu svjetla puštenom kroz rupicu, može pratiti slika s prozirnog zaslona. Kasnije su se sličnom tehnikom služili astronomi prilikom promatranja Sunca kroz teleskope. Marko Vogrič i njegovi istomišljenici nastavljaju se izravno na ta istraživanja mogućnosti najstarijeg poznatog optičkoga uređaja, posve različitog od onih analognih ili digitalnih.

Zašto to uopće rade sad, kad svatko može napraviti fotografije kakve želi zahvaljujući modernoj tehnologiji, možda je najbolje objasnio prof. Vincenzo Marzocchini, talijanski umjetnički fotograf i publicist, sudionik prošlogodišnjih radionica: "U tome ponajprije vidim sredstvo protiv stresa suvremenog doba, koji nas prisiljava na vrtoglavi tempo. A ujedno je riječ o značajnom estetskom aspektu: nanošenje slojeva svjetlosti stvara posebnu atmosferu. Slika se rasplinjuje i daje utisak neoštrine – kao da je vjetar brisao trag što ga ostavljamo iza sebe."