Georg Rammensee iz Gräfenberga najsretniji je kad čuje kucanje sata. Ali ne samo džepnog, pa ni zidnog. On ima posve neobičnu zbirku toranjskih ura!
14:32 / 23.04.2023.
Autor: DM/ADJ
Objavljeno: 23. travnja 2023., prije 219 dana
Autor: DM/ADJ
Georg Rammensee iz Gräfenberga najsretniji je kad čuje kucanje sata. Ali ne samo džepnog, pa ni zidnog. On ima posve neobičnu zbirku toranjskih ura!
Jedna od znamenitosti gornjofranačkoga grada Gräfenberga je posve jedinstven privatni muzej. Njegov je vlasnik već umirovljenik, a svoju zbirku golemih satnih mehanizama prikuplja već toliko dugo da svi u gradu znaju za "Gerbers Stodl". Mjesto je to na kojemu u otprilike sat vremena možete vidjeti više od dvjesto izložaka, od kojih je većina opsežno restaurirana i funkcionalna. Najstariji je iz 5. stoljeća, a o svakome od njih postoji zanimljiva i uzbudljiva priča.
Tako je i s golemim brojčanikom, kojemu pripada posebno mjesto, jer je nekad bio ugrađen u samu tvornicu toranjskih satova, čije je sjedište bilo u Gräfenbergu od početka 19. do sredine 20. stoljeća. Sačuvan je u izvornom stanju. Tu je i slika tvornice, gdje se on lijepo vidi u zabatu – jedino što je od nje zapravo još ostalo. Gotovo dvije tisuće satova iz nje razaslano je po cijelom svijetu, vjerojatno najdalje u "Oficirski kasino austrijske mornarice" u Hong Kongu! No, kako se radilo o mehaničkim urama, trijumf elektronike prisilio je upravu na prekid proizvodnje još 1957.
Preci Georga Rammenseea radili su u toj tvrtki sve do njezina zatvaranja i teško su se mirili sa zatvaranjem vrata dotad uspješnih pogona. Stoga je od djetinjstva gradio nostalgično divljenje prema brojčanicima, zvonima, utezima i zupcima kolutova koji, brižlivo uklopljeni, mjere vrijeme. Počeo ih je skupljati, a svaki od njih je sam rastavio, obnovio, ponovno sastavio i pokrenuo. Uz to je stekao i dosta arhivske građe o razvoju precizne mehanike. Svoje blago smjestio je na dva kata nekadašnje štavionice kože.
Njemu možda najdraži jest najstariji sat s vagom, koji mjeri "privremeno vrijeme". Gospodin Georg ovako to objašnjava: "Nekoć se to zvalo dvanaest sati svjetla i dvanaest sati mraka. Zimi je dvanaest sati svjetla bilo najkraće, to jest bilo ih je samo osam, dok je ljeti bilo šesnaest sati svjetla. Kad je namješten na zimsko vrijeme, sati svjetla brže protječu, dok su ljeti utezi visjeli sasvim izvana i sat je danju išao znatno sporije."
Nažalost, nakon pandemijskog zatvaranja muzej još nema redovito radno vrijeme, ali se može posjetiti uz najavu na mrežnim stranicama: Historische Turmuhren Gräfenberg.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora