Rodlanje na Hirschecku

Hirscheckblitz kod Berchtesgadena bavarski je raj za rodlanje. To nije isto što i sanjkanje, tvrde znalci. I objašnjavaju u čemu su razlike.

Roman Kohl iz Eichenaua kod Münchena pisac je i stručnjak za rodlanje. Riječ je o rekreativnom sportu u kojemu se postižu velike brzine s oštrim promjenama smjera dok se spušta niz zaleđene brežuljke pod dubokim snijegom. Za to je potrebno sredstvo vrlo nalik na klasične sanjke, ali izrađeno drugačije, jer je od početka namijenjeno adrenalinskoj zabavi, za razliku od saonica, koje su poznate već tisućama godina prvenstveno kao vučno prijevozno sredstvo. 

Glavna je konstrukcijska razlika u čvrstini vozila, poučava Roman, koji ima svoju internetsku stranicu posvećenu alpskom rodlanju "Rodelfuehrer". Naime, dok su saonice prilično krute, rodle moraju imati fleksibilne spojeve, tako da lakše reagiraju na navigaciju. Po tome bi se reklo da su bliže filozofiji vožnje u bobu. 

Jedna je od zanimljivosti vezanih za povijest spuštanja niz snježne padine, da ga je prvi spomenuo Plutarh, pišući o Cimbrima – germanskom plemenu što je u antičko doba naseljavalo sjeverni dio poluotoka Jyllanda između Sjevernog i Baltičkog mora. On bilježi kako su momci goli prtili snijeg uz planinu, da bi se spuštali sjedeći na širokim borbenim štitovima. Smatra se da se otuda razvio i kasniji tobogan kao sprava za razbibrigu.

Sanjkanje je postalo popularno kao zimski sport početkom 19. stoljeća, najprije na prirodnim, a potom i umjetnim stazama. Dosad se razvilo u utrke na specijaliziranim vozilima visokih performansi, ali utrke na tradicijskim sanjkama ostale su uobičajene u mnogim bavarskim mjestima kao folklorni, često kostimirani, događaji. No sve se više skijališta okreće tradicionalnom rodlanju, pa nude posebno pripremljene staze za to, uz one za alpsko skijanje i daskanje na snijegu. Možda je to početak uspona još jednog trendovskog sporta?