Naftalan, ljekovito ulje

Zna se da Hrvatska ima nafte, samo ne dovoljno da bi bila energetski samodovoljna. Ali ima jedinstvenu vrstu ljekovitog naftnog derivata: naftalan.

Okolica Ivanić-Grada na 40-ak kilometara od Zagreba, poznata je po karakterističnim njihalicama koje označavaju naftne bušotine. Da, Hrvatska ima nafte, samo ne dovoljno da bi bila energetski samodostatna. No ima jedinstvenu vrstu nafte, koja, destilirana na poseban način i na vrlo visokim temperaturama, daje ljekoviti derivat: naftalan. Nafta takvog sastava postoji još samo u Azerbajdžanu, a ovo je nalazište potvrđeno 1948. i počelo se sustavno crpiti godinu kasnije, zahvaljujući dr. Želimiru Ostrogoviću, koga su istraživanja odvela do Bakua.

Njezino djelovanje uspoređuju s blatom iz Mrtvog mora, ali bitna razlika je u tome što kod naftalana, niti nakon niza godina primjene, nema štetnih posljedica po kožu, kakve mogu izazvati morska voda i sunce. Ljekovita svojstva nekih vrsta nafte bila su pozata još starim Egipćanima, Babiloncima, Asircima... O njima govori i legenda o devi koju je Marco Polo na svojim putevima svile ostavio u nekoj oazi jer je bila nasmrt bolesna, a pri povratku je našao zdravu i čilu, jer je natakala noge u jezercu nafte. 

U suvremenoj Hrvatskoj ovo "crno zlato" primjenjuje se sustavno u terapijske svrhe. Naime, stručnjaci specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju "Naftalan" u Ivanić-Gradu razvili su niz medicinskih pripravaka za pacijente koji dolaze iz svih krajeva svijeta, a pogotovo iz sjevernoeuropskih zemalja, gdje se bilježi najveći broj slučajeva kožnih bolesti. Pacijenti se redovito vraćaju svake godine, jer je remisija ovakvih bolesti šest do devet mjeseci. 

U pravilu, ljudima bude bolje nakon dva do tri tjedna terapije tim gustim svilenkastim mineralnim uljem nalik na blato, koje zapravo ima potpuno drugačiji kemijski sastav. Dominantna snaga toga spoja očituje se u liječenju upalnog reumatizma i psorijaze. Tomu pridonosi i postojanje termomineralne vode, koja je također otkrivena u blizini naftnih nalazišta, bogate željezom i sumporom. Ona daje preparatima karakterističan miris, jer u naftalanu ne smije biti aromatskih spojeva koji su štetni za ljudski organizam, a izgaranjem daju energiju potrebnu, primjerice, za pogon automobila.