Jata C, visoki C iz kamena

Slovenska glazbena skupina "Jata C" bavi se umjetnošću zvanom bioakustika, ili zvučna ekologija. To je spoj glazbe i znanosti, u kojemu i kamen propjeva.

"Jata C" predstavlja se kao kolektiv, slobodna udruga članova koji djeluju prvenstveno kao samostalni umjetnici. Povezuju se u umjetničku skupinu kako bi zajedno obogatili svoje pojedinačne stilove i poglede, i stvorili novi kontekst vlastitog djelovanja. Rezultati toga zajedničkog rada su inovativne zvučne instalacije i originalne kompozicije što ih stvaraju dijelovi prirode koji su u fokusu njihovog istraživanja. Prilikom izvedbi slijede generalni notni zapis, ali ostavljaju dovoljno prostora za živu improvizaciju. 

Svi su vrhunski stručnjaci za zvuk, a neki su si nadjenuli zanimljiva umjetnička imena. Ida Hiršenfelder – beepblip zvučna je i intermedijalna umjetnica. Petra Kapš – OR poiesis umjetnica je i istraživačica zvuka, zvučne percepcije i poetskog performansa. Boštjan Perovšek je umjetnik, skladatelj i dizajner zvuka, koji sklada eksperimentalnu elektroakustičnu glazbu. Bojana Šaljić Podešva skladateljica je koja posebno istražuje djelovanje zvuka kao cjeline na slušatelja, kako fizički tako i sadržajno. Brane Zorman, intermedijalni umjetnik i skladatelj, bavi se manipulacijama zvuka te radi kao producent i kustos.

Potkraj prošle godine zagrebačka se publika mogla uvjeriti u njihove puteve kreativnog promišljanja svijeta i čovjeka prilikom predstavljanja zvučne instalacije „Kronolit“ u Muzeju suvremene umjetnosti. Riječ je o golemim kamenim pločama, koje stvaraju višekanalne zvučne linije isprepletene u neobičnom skladu. Već sam naslov priziva razmišljanje o geološkom vremenu, a kroz akustičke dimenzije kamenih struktura propituje se njihova održivost i suodnos s čovjekom u zajedničkom okolišu.

Sama instalacija stvara vibracije kamena koje se pretaču u ljudsko tijelo, kao njegov svojevrsni senzorni produžetak, a potom se uz pomoć elektronskog pretvarača vraćaju u kameno tkivo ploča i tako zatvaraju krug povratne sprege. Terenske snimke umjetnici su prikupljali u kamenolomima, špiljama i na drugim prirodnim lokacijama. Stvaranju rada pridonijeli su znanstvenici iz područja mikropaleontologije, geologije i fizike. Ono što iz svega treba proizaći jest duboko slušanje akustičkih fenomena okoliša.