Tajna panonskih kurgana

Karpatski bazen i Velika mađarska nizina prepuni su prirodnih i izgrađenih čuda te nerazriješenih arheoloških zagonetki. Među njima su i tajanstvena povišena grobišta.

Duž puteva ili oranica iz ravnog se krajolika izdižu veći i manji brežuljci. Prošlo je dvjestotinjak godina otkad su ove grobnice, mjesta žrtvovanja i putokazi, nazvani kurganima. No, možda ime vara? Kako su i zašto nastali ti tajanstveni znakovi prošlosti? Prije svega treba reći da im ime potječe od riječi курга́н, koja na ruskom, ukrajinskom, pa i turskom jeziku, označava neku vrstu tumula ili humka, izgrađenog iznad groba u kojemu je samo jedno ljudsko tijelo, okruženo različitim grobnim posudama, oružjem, katkada i konjima. 

Zatim je tu "kurganska hipoteza", poznata i kao "stepska teorija", prema kojoj su oni ostaci prapovijesne tzv. kurganske kulture, stvorene u stepi sjeverno od Crnog mora. Prema sistematizaciji znanstvenice Marije Gimbutas, ta se kultura dijeli na četiri uzastopna razdoblja, a pripadala je ljudima koji su bili nomadski stočari, te su se po stepi oko Pontskog i Kaspijskog mora širili prema istočnoj Europi od ranog 3. tisućljeća p. n. e., pa su tako stigli do egejskog i jadranskog područja.

Nekoliko je kurganskih nekropola otkriveno i u Iranu. Slični tumuli se, inače, mogu pronaći širom svijeta kod različitih naroda, ponegdje kao oznaka i za više grobova, a redovito se sastoje od dolmena, kosturnice, grobne kuće i dvoranske grobnice. Dosad su znanstvenici potvrdili da su ih imali Iliri, Kimeri, Skiti, Sarmati, Huni, Pečenezi i Kumani. U Mađarskoj su mjesta oko kojih ima najviše kurgana Korhány, Kunhalom i Százhalom, a dalje se od Velike ravnice šire Eurazijom preko južnoruske ravnice sve do Sibira.

Mađari ih zovu "kunhalme" ili "kunhalomi" i zaštićeni su spomenici unutar prirodnih područja obuhvaćenih Zakonom o prioritetnoj zaštiti prirode iz 1996. Prema njemu se svaka ta humka definira kao "konveksna zemljana građevina značajna u kulturno-povijesnom, kulturnom nasljeđu, krajoliku i zaštiti divljači, koja svojim izvanrednim karakterom može biti određujući element krajolika". Doista, na različitim mjestima i u različitim epohama, mađarski je narod prihvatio ove uzvisine kao posvećena mjesta. Ljudi su na njima do danas izgradili spomenike od golemih drvenih krajputaša, do cijelih kršćanskih križnih putova s postajama u obliku zidanih kapelica.