Živijo, Ohcet!

Povijesno krško vjenčanje talijanskih Slovenaca, originalno nazvano "Kraška ohcet", slavilo se otprije nekih 200 godina. Nakon gotovo desetljeća pauze, opet je zaživjelo.

Nije to samo povijesni prikaz, već pravi svadbeni obred. Organizira ga u zadnjem tjednu svakog drugog kolovoza Slovenska udruga Slovenaca u Italiji u okolici Trsta. Prošli je održan nakon devet godina pauze. Golemi uspjeh toga vrijednog pokušaja da se vrati običaj u kojemu uživaju sve generacije, budi nadu da će se nastaviti tradicija. Sad se primaju prijave za iduće ljeto. Realno je očekivati da među njima neće biti preteško odabrati najprikladniji novi par mladenaca, pa se iduće godine može iznova proslaviti vjenčanje na kršu.

Prošlogodišnje vjenčanje privuklo je rekordan broj ljudi u šarenim narodnim nošnjama. Bilo je tu mnoštvo pjevača, plesača i harmonikaša. Mladenci Dana i Ivan imali su dostojnu povorku sve do slikovite crkvice od bijelog kamena u selu Repen, na brežuljku Taboru s kojeg se pruža pogled na cijeli tršćanski zaljev. Vrhunac je to četverodnevnog slavlja. Ono počinje u četvrtak momačkim i djevojačkim večerima, nastavlja se noćnom podoknicom zaručnici, te predajom njezina miraza obitelji ženika. Nakon vjenčanja u nedjelju, svi prate nevjestu u novi dom.

Svih tih dana svadbene svečanosti su popraćene manjim događanjima, poput plesova, nastupa narodnih glazbenih skupina, prodaje suvenira. Cijelo naselje Repen svečano je ukrašeno. U šetnji uskim seoskim uličicama posjetitelj se mogu okrijepiti raznim domaćim proizvodima na gotovo svakom kućnom pragu. Prva tri dana glavna događanja počinju u sumrak, a na sam dan vjenčanja mladoženja s prijateljima kreće ka djevojačkoj kući na Colu već u rano jutro.  

Bio je to slijed događaja tipičan za slovenska vjenčanja druge polovice 19. stoljeća na području cijeloga tršćanskoga krša. Tradiciju je počela oživljavati zadruga "Naš Kras" 1968. godine, uz sudjelovanje mještana općine Repentaba, koji do danas zapravo brinu o cjelokupnom tijeku manifestacije. Za tu priliku se izvlače iz škrinja i najstarije narodne nošnje. Posljednja mladenka Dana kanila je odjenuti vjenčanicu što ju je njena majka Anamarija nosila kad se udavala 1987. No na kraju se odlučila na kombinaciju starijih dijelova odjeće sa svilenim dodacima po vlastitom ukusu, koje je vješto spojila mjesna krojačica Silvana.