Mađarski Vértes kao Mars

Zbog očuvanja rudnika i sustava krških voda, u Mađarskoj se već desetljećima ne iskapa boksit. Iznimka je rudnik u brdu Bagoly planinskoga lanca Vértes, gdje je utemeljen Geološki park.

Početkom 20. stoljeća mađarsko gorje Vértes bilo je izvor 30% svjetskog boksita. Nije svakome poznato da je boksit zapravo sirovina za proizvodnju glinice, iz koje se dalje proizvodi aluminij. Tzv. mađarsko srebro zbog svojih je dobrih osobina korišteno u različite svrhe. Lagano i izdržljivo, postalo je neizostavno u graditeljstvu, prehrambenoj industriji te transportu. Otkako se boksit prestao nekontrolirano iskapati, priroda se polako ponovno vraća na svoje.

Ovo se gorje smjestilo u sjeverozapadnoj Mađarskoj između lanaca Bakony i Gerecse, kao dio Prekodunavskoga planinskog sustava. Prema legendi dokumentiranoj u srednjovjekovnim kronikama, ime duguje jednom povijesnom događaju. Naime, nakon neuspjeha u borbama 1051.-1052., njemačka vojska cara Svetog Rimskog Carstva Henrika III. pri povlačenju se oslobađala teških oklopa, kako bi olakšala svoj bijeg kroz visoke planine. "Vért" je mađarska riječ za oklop, pa otuda množina Vértes.

Dođete li u ovo područje, očekuje vas krajobraz nalik na snimke Marsa. Nekoliko puta je i poslužio za simulaciju uvjeta na „crvenom planetu”, a tu je testirano i prvo mađarsko lunarno terensko vozilo Puli. Boja tih glinastih sedimentnih stijena dolazi od minerala aluminijevog oksida, pomiješanih sa spojevima željeza. Takve naslage tipično nastaju u tropskim klimatskim uvjetima tijekom osipanja drugih čvršćih stijena. Dakle, prisutnost boksita ukazuje da je taj fragment veće geološke ploče ovamo morao doplutati iz Sjeverne Afrike.

Sve o tome može se doznati u Geološkom parku i Muzeju rudarstva Jenő Balás, nazvanom po rudarskome inženjeru koji je 1920. pronašao krška ležišta boksita na samo 3 km od sela Gánta. Sustavno vađenje rude počelo je 6 godina kasnije, ručno, u otvorenim kopovima. O važnosti toga otkrića govori podatak da je u 19. stoljeću aluminij dostigao vrijednost zlata. Od njega je bila zvečka što ju je Napoleonovu novorođenome sinu darovao francuski kemičar Sainte-Claire Deville. On je također uspio proizvesti blok aluminija težak 1 kg – senzaciju prve Svjetske izložbe u Parizu 1854.