Spašavanje tirolske svinje

Autohtona tirolska crna svinja bila je pred izumiranjem. Kad je ostalo još samo pet grla, zahvaljujući munjevitoj akciji stručnjaka, ta je vrsta spašena praktički u zadnji tren.

Mjesto Avigna u Južnome Tirolu leži usred planine, na 847 metara nadmorske visine. Tu se nastanio biolog i uzgajivač domaće pasmine koju nastoji održati na životu bez nekog većeg poslovnog interesa i na vlastiti rizik. Kurt Kusstatscher ušao je u to kao iz hobija, no najviše zbog osjećaja odgovornosti. Zahvaljujući njegovoj ustrajnosti, kao i onoj drugih alpskih uzgajivača, otkriveno je gdje se nalazi pet preostalih primjeraka crne svinje, koji su se, uz još jedan čuvan na sveučilištu u Padovi, koristili u obrazovne svrhe. 

Bilo im je jasno da se od njih mora oformiti početno krdo i dalje ih razmnožavati po seoskim imanjima. “Odmah smo krenuli u posao, a sad, nakon gotovo osam godina, s ovom mojom posljednjom skupinom, imamo populaciju od gotovo 230 uzgojno valjanih životinja. Odnosno, spasili smo pasminu”, zadovoljno zaključuje Kurt. Objašnjava kako je alpska crna svinja upravo odgovarajuće tjelesne građe za život na otvorenom, a može podnositi i nepovoljne i ekstremne klimatske uvjete. 

Ta je pasmina nastala na području Alpa na velikim nadmorskim visinama, pa ima duge noge i stoga je često nalik vepru. Čak je tamna boja kože štiti od sunčevih zraka. Tako crne svinje znaju prestrašiti izletnike, jer se obično drže na okupu i puno se kreću izvan ograde farmi na kojima žive. Prehranjuju se onime na što naiđu usput u obližnjim šumama – ruju, čupaju korijenje, pronalaze crve, sve im je dobro. A dohranjuje ih se koliko je potrebno u staji. 

Zadnjih se godina zasnovala postojana skupina uzgajivača, koja se sustavno brine za preživljavanje ove pasmine i zaštitu svakog novorođenog praščića. Svi sudionici projekta drže se strogih pravila, poštujući fiziološke i rekreativne potrebe ove životinje. Kvaliteta njihova mesa je visoka, no kako je riječ o vrlo maloj proizvodnji, čiji su troškovi znatno viši od onih iz intenzivnog uzgoja, krajnji potrošač mora biti spreman potrošiti malo više želi li ga imati u svome tanjuru.