Tri fare u Rosalnicama

Oduvijek ih zovu "Tri fare", a tajna odakle dolazi taj naziv ni do danas nije posve razjašnjena. Riječ je o hodočasničkom kompleksu triju crkava, stisnutih unutar visokog grobljanskog zida.

Taj zid vjerojatno je djelomično ostatak nekadašnjeg tabora za obranu protiv otomanskih napada. Opasao je tri crkve, smještene na iznenađujuće maloj međusobnoj udaljenosti. Izvorno su bile gotičke, a kasnije su doživjele dosta građevinskih intervencija. Taj neobični spoj triju župnih crkava u selu Rosalnice kod Metlike, tik uz slovensko-hrvatsku granicu, zanimljiv je kulturnopovijesni spomenik. Gledano s povijesne strane, on svjedoči o burnoj prošlosti ovih krajeva, a danas zapravo povezuje dvije zemlje i govori zajedničkim jezikom umjetničke ljepote. 

Počeci gradnje prve crkve mogu se pratiti od kraja 11. stoljeća, kada je utemeljena Zagrebačka biskupija. Valvasor, jedan od prvih slovenskih povjesničara iz 17. stoljeća, gradnju skloništa za hodočasnike na tome mjestu pripisuje templarskome viteškom redu. No sigurni su podaci da je tu bila crkva koja je pripadala novoosnovanoj črnomeljskoj župi 1228., te da je 1268. cjelokupnu crkvenu organizaciju u Beloj Krajini stekao Njemački viteški red, koji se također nastanio u Rosalnicama. 

Samostalna župa u Rosalnicama spominje se od 14. stoljeća, a ona kasnije zbog turskih pustošenja sjedište premješta u grad Metliku, dok su se franjevci izbjegli iz Bosne bili sklonili u same crkve. Njih će Turci spaliti do temelja i sljedeće građevinske intervencije bilježe se tek u 19. stoljeću, što objašnjava kasnobarokni namještaj i rokoko ornamentiku. Sjeverna crkva posvećena je Žalosnoj Majci Božjoj, a južna Majci Božjoj Lurdskoj, dok srednja, jedina koja ima zvonik, nosi posvetu “Ecce homo” i čini središte hodočasničkog kompleksa.

Koliko god bilo uzbudljivo njihovo povijesno putovanje, danas o njemu svjedoči ponajprije grobno kamenje i bogatstvo freski. No najvažnije je da iz naselja razasutih oko njih na kupskoj zaravni uz cestu Metlika-Božakovo nikakve vojske, pljačke i paleži nisu mogle otjerati narod. Zajedno s njim opstale su i Tri fare, kojima i dalje rado hodočaste ljudi s obiju strana rijeke Kupe – Hrvati i Slovenci.