Stoljeće furlanske Škole mozaika

Umjetnost mozaika zahtijeva dobro oko i stručnu ruku – a može se naučiti u posebnoj školi za mozaičare u gradu Spilimbergu blizu Udina, koja je upravo navršila stoljeće postojanja.

Scuola Mosaicisti Spilimbergo – škola za mozaičare svjetskoga glasa osnovana je 1922. kako bi se mnogim mladima, u godinama nakon Prvoga svjetskog rata, osiguralo profesionalno školovanje. Drugi je cilj bio da se dostojanstveno sačuva svjedočanstvo pokreta mozaičara i teracera toga područja, kojemu je, uslijed povijesnih događaja, migracija i većeg interesa za moderne vidove likovne umjetnosti, prijetio zaborav. Bila je to jedina škola na svijetu za stjecanje zanimanja "majstor mozaičar". I održala se do današnjih dana kao jedinstvena i originalna obrazovna referentna točka za to zanimanje. 

Njezini prapočeci vuku korijene iz antičkog doba i vežu za mjesta Aviano i Sequalso s desne brdovite predalpske strane sliva rijeke Tagliamento. Tamošnji su majstori klesari i zidari bili poznati i nadaleko cijenjeni, jer su znali inovativnim postupcima obnoviti stare rimske građevine, pune ukrasa svake vrste, pa i mozaika. Krajem 19. stoljeća oni su posebno traženi u mjestima gdje urbanizam doživljava procvat, pogotovo u Francuskoj, Njemačkoj i susjednim pokrajinama Austrougarskog carstva. Neki su stigli i do Kanade, Venezuele ili Australije.

Prvu ideju o osnivanju ove škole iznio je gradonačelnik Spilimberga Ezio Cantarutti, a podržao ga Lodovico Zanini, izaslanik za Furlaniju milanskoga filantropskog društva Umanitaria. Program se od početka temeljio na komparativnom proučavanju i primjeni rimskog, bizantskog i modernog mozaika. Većina predmeta podrazumijeva istraživanje i eksperimentiranje sa suvremenim tehnologijama, kako bi se osigurala živa poveznica između drevnih umijeća i trendova u suvremenoj mozaičkoj umjetnosti.

U tim radionicama i dalje su ključni kamen i čekić. Duh mozaičarskog obrta i dalje se hrani novim poticajima kroz redovite susrete s umjetnicima, planerima i dizajnerima. Među mjestima u svijetu koja krase djela polaznika škole u Spilimbergu, mnoge su gradske vijećnice, crkve, džamije, palače – u Bukureštu, Haagu, Lourdesu, Izmiru, Buenos Airesu, Tokiju... Među njima su vjerojatno najpoznatija pročelja Pariške opere i Kongresne knjižnice u Washingtonu.