Osor između dva otoka

Kako živi jedan turistički grad u mjesecima izvan sezone, kad u njemu ostaju samo oni koji ga najviše vole? Lijepo, najčešći je odgovor u Osoru, koji spaja otoke Cres i Lošinj.

To su dva otoka, svatko zna. Da, tako je danas. Istina je da Cres i Lošinj dijeli samo kanal mora širok tek 11 metara. Ali on je prokopan ljudskom rukom, i to iz praktičnih plovidbenih razloga. Ima tri ravnopravna imena: Cavata, Kavuada i Cavanella. Otvara se svaki dan u devet sati ujutro i pet popodne, a ne podnosi težinu veću od dvadeset tona. Veći dio dana mora biti podignut, kako ne bi priječio prolaz plovilima. Ona pak ne smiju imati gaz dublji od tri i pol metra. Mora se znati i to da kroz kanal smije prolaziti samo jedno plovilo, jer struja može biti vrlo jaka, pa izazvati sudar koliko god vješti bili kormilari.

Svakako je to jedan od glavnih razloga iz kojih je gradić Osor nekad bio međunarodna luka, najvažnija od četiri otočke komune, o kojima svjedoči Cresko-osorski statut od prije gotovo šest stoljeća. A grad na tome mjestu stoji još od 9. stoljeća prije Krista. Smatra se da mu najstarije ime – Apsoros potječe od antičkog junaka Apsirta, brata Medeje, čarobnice zaljubljene u Jazona, vođu Argonautâ, koji se uz njezinu pomoć domogao mitskog zlatnog runa. 

Barok i renesansa ostavile su prekrasne kamene zgrade i natkritu gradsku ložu sa zvonikom, a novija povijest niz brončanih skulptura. One su godinama pratile Osorske glazbene večeri i sad čine perivoj nazvan "Kiparstvo i glazba", u kojem su radovi slavnih umjetnika poput Ivana Meštrovića, Frana Kršinića, Vanje Radauša, Ivana Rosandića, Belizara Bahorića. Među njima je i originalno djelo Marije Ujević, posvećeno skladatelju Jakovu Gotovcu. To gradsku jezgru čini prirodnim prostorom za scenska događanja svake vrste – od kazališnih predstava do koncerata pod vedrim nebom. 

Ima tu dosta materijala i za znanstvene skupove, poput onoga u proljeće ove godine u povodu 580. obljetnice Cresko-osorskog statuta. Prvi je put tiskan 1441. na venecijanskome dijalektu, nakon što ga je odobrila cijela otočka zajednica: knez otoka Jakov Dolfin s po dvojicom plemića i pučana iz Cresa, po jednim plemićem i pučaninom iz Osora, te Lubenica i Belog. Normativni je to izvor lokalnog običajnog prava, koje počiva na hrvatskim i slavenskim tradicijama uz mletačke, bizantske, pa i germanske utjecaje. A sve se to vrlo dobro osjeća do naših dana.