Pelješki most samo što nije!

Od prvog spomena o njegovoj gradnji i prvog nacrta bio je pod budnim okom javnosti. Predmet izbornih obećanja, mjesto političkih sastanaka i rastanaka, napokon je na pragu da postane realnost.

Most od Komarne do Brijeste, dug gotovo dva i pol kilometra, trenutno je jedan od najiščekivanijih graditeljskih pothvata u Hrvatskoj. Ne samo zato što će teritorijalno ujediniti krajnji jug s ostatkom države, pa će se moći izbjeći prijelaz preko granice s Bosnom i Hercegovinom, nego i zbog značaja za razvoj cijelog dubrovačkog područja. Prema prvotnim najavama trebao je biti otvoren za promet do početka turističke sezone u lipnju ove godine. No, sudeći po trenutnoj situaciji, prvi automobili preko njega će prijeći tek krajem srpnja. 

Sam most je dovršen, postavljen je asfalt, riješena hidroizolacija i popratna infrastruktura poput sigurnosne ograde, ali se još uvijek čeka na pristupne ceste koje vode s poluotoka, a čija se izgradnja oduljila. Uz složenost objekata koje je bilo nužno napraviti na toj trasi – tri vijadukta i četiri tunela – graditeljima su dosta glavobolje zadala dva nedavna potresa na splitskom i hercegovačkom području. Srećom, nigdje nisu primijećena oštećenja na dijelovima koji su još u fazi izvođenja radova. 

Dosad su probijeni tuneli i spojeni krajevi mosta, ali radovi na tehnički zahtjevnoj stonskoj obilaznici, čini se, neće biti dovršeni niti do najnovijeg predviđenog datuma otvorenja. Tek predstoji izvođenje betonske ploče, za što treba otprilike četiri mjeseca, tako da bi se to moglo protegnuti sve do kasne jeseni. No preduvjet za otvaranje mosta uopće jest puštanje u promet dionice duge 25 kilometara, od magistrale na obali do sadašnje ceste kod Prapratnog, koja vodi u unutrašnjost poluotoka. 

Putnici, a osobito stanovnici krajnjeg juga zemlje, strepe od još jednog ljeta s gužvama na granici, koje već polako počinju. Recimo, ako Pelješčani žele u Metković, i dalje moraju računati na polazak bar jedan sat ranije, te još jedan sat čekanja na granici. S druge strane, autobusi kojima je krajnji cilj putovanja Dubrovnik ili Crnogorsko primorje već često skreću u mjesta kroz koja će ih ubuduće voditi most. A lokalni turistički djelatnici, obrtnici i poljoprivrednici imaju spremne programe za prihvat većeg broja posjetitelja različitih interesa. Ukratko – ako je pristup mostu još nemoguć, Pelješčani su već spremni za život s njim.