Sveta tri kralja, dan za "uštipkarenje"

U Untergriesbachu i u Niederndorfu – pograničnim selima između Donje Bavarske i Austrije, uz Sveta tri kralja postoji običaj "uštipkarenja": zagaravljena djeca idu od kuće do kuće i prose svježe uštipke. Sigurno su dobri, kad ih traži i današnja mladež!

Ako bismo tražili baš točan prijevod za riječ "Rauhnudeln", mogli bismo reći da su to grubi rezanci, ili fanjki, langoši, placke, pa čak i "poderane gaće". Naime, sve su to varijante toga tijesta prženog u ulju i najčešće posutog šećerom u prahu. Ali u njemačkim ćete kuharicama pronaći pod tim imenom i one kolače od dizanog tijesta što ih mi najčešće nazivamo buhtlama, a nađe se čak i pokoja zamalo krafna. 

No u Gornjoj Bavarskoj, navečer 5. siječnja točno se zna po što se ide u prošnju, a kućanice po starinskoj recepturi, koju su naučile najčešće od svojih ili tuđih baka, rade upravo to: velike komade tijesta obogaćenog rozinama, koje prže u dosta ulja, posipaju "štaub šećerom" i slažu na tacne da se ocijede prije no što na vrata pokucaju raspjevane grupice veselih i gladnih "uštipkara" praznih džepova. 

Razlog za to darivanje sigurno je simbolično ponavljanje donošenja mirisa, zlata i smirne malome Isusu upravo na dan dodijeljen trima mudracima iz Evanđelja po Mateju. Dvanaesta noć nakon Božića označava i kraj mističnoga vremena "Dvanaestice" kao zadnja "teška noć". Prethodile su joj najduža noć u godini ili Tomina noć na Sv. Tomu između 21. i 22. prosinca, sam Božić i Nova godina. Bogojavljenje ili Ukazanje Gospodnje sve do 17. stoljeća slavilo se kao početak godine, a prema naputku Drugoga vatikanskog koncila tad se uklanja božićno drvce. 

Zašto na sebi imaju prnje i zašto su im zagaravljena lica? Objašnjenje svakako treba tražiti u narodnim običajima prema kojima je tijekom tih opasnih noći na prijelazu iz jednoga doba u drugo trebalo u staroj bavarskoj regiji tamjanom i molitvom krunice istjerati zle duhove i zavarati ih skrivanjem svoga pravog lica. To je već prvi korak ka karnevalskim obredima paljenja vatri, zvončarenja i ostalih radnji za rastjerivanje čuvara zimske tame.

"Uštipkarenje" je, dakle, izvorni običaj ponešto prilagođen društvenim navadama kao produžetak novogodišnjeg slavlja uz kolače za okrepu, a često i čašicu žestice za zagrijavanje nakon hoda snijegom zametenim stazama.