Od Triglava do Jadranskog mora

 

JANEZ ŠKOF / glumac

Wellcome toSlovenia!

Slovenija is very, very, very, very, very small country.
But there are very big and very high mountains,
very wild in the winter time,
with the lot of coloured animals,
which are making some skinging on there.

 (prijevod:

Dobro došli u Sloveniju! Slovenija je jako, jako, jako mala zemlja. No u njoj ima velikih i visokih planina, zimi vrlo nepristupačnih, punih živopisnih životinja, koje u njima veselo smrduckaju.)

 

Najviša slovenska planina Triglav oblikom i nazivom podsjeća na mitološko biće sa tri glave. To je simbol s kojim se poistovjećuje baš svaki Slovenac.

JANEZ JANŠA / umjetnik:

Znamenita slovenska neoavantgardna skupina OHO u prednovogodišnjim je danima 68. godine izvela happening, kada su se postavili u figuru, što prikazuje silhuetu planine Triglav.

 

ANDREJ SAVSKI / slikar skupine IRWIN:

Ako su OHO-evci postali poznati samo po crno bijelim fotografijama, mi smo ovdje željeli napraviti muzejski format kolor fotografije velikog formata.

 

JANEZ JANŠA / režiser:

Te dvije skupine OHO i Irwin, zapravo najpoznatije umjetničke skupine, afirmaciju u nekom međunarodnom kontekstu postigle su upravo baveći se prošlošću, nacionalnim simbolima. Nas je zanimala akcija na lokaciji, koja ima toliko značajan i nabijen kontekst, kao što ga ima planina Triglav za Sloveniju i slovensku naciju.

 

Pod Triglavom huči veličanstveni slap Savica, jedan od dvaju izvora najduže slovenske rijeke Save.

DRAGAN ŽIVADINOV / režiser:

Kada sam 84. godine pripremao retrogardistički događaj Krst pod Triglavom, ni na koji način nisam o Triglavu razmišljao kao o planini. Tako me ne zanima samo Prešernov Krst pri Savici kao konstitutivni mit prekrštavanja pogana u kršćane, što se događa pored slapa Savica. U vrijeme Krsta pod Triglavom bio sam retrogardist i u očajnom traženju Duchampovskog ready madea. Našao sam ga u ovom proizvodu skupine OHO pod nazivom Samoubojstvo (Samomor).