Creska ovca - izvorna hrvatska pasmina

 

Na otoku Cresu ovčarstvo je bilo dio svakodnevice mnogih obitelji, oni su svoju tradiciju i živjeli, proživljavali, uz nju vezivali težak rad, ponekad siromaštvo i borbu za sretnijim preživljavanjem, ponekad trenutke veselja nad velikim stadom ili dobrim sirom. Ovčarstvo na Cresu postoji i danas, ali se izmaklo iz svog tradicijskog okruženji. I premda sudjeluje u creskoj svakodnevici, nije njezin integralni dio.

 

Autor: Nebojša Stijačić

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

 

 

Otok Cres, najveći jadranski otok, smješten je na sjevernom dijelu Kvarnerskog zaljeva.

Brdovit je to i šumovit otok prepun idiličnih pašnjaka. Ovčarstvo je najvažnija creska tradicija, koja je obilježila život otoka i njegovih stanovnika.

Posebnost creskog ovčarstva jest u tome što autohtona creska ovca nikad nije u štali, već uvijek boravi vani. Potpuno je prilagođena takvom životu kao dio otočke prirode.

Briga oko ovaca ljudima je oduvijek određivala ritam života. Takve su i uspomene iz djetinjstva Maria Mužića: „Bavim se ovčarstvom od malena. S trinaest godina sam počeo s tatom ići kod ovaca. Prije je bilo puno lakše ići kod ovaca jer se išlo svakih sedam dana. Danas se mora intenzivnije ići zbog divljih svinja što nam ruše gromače... Ovce su nas odgojile, tako da su mene i školovale i prehranile našu obitelj.“

 

Elizabeta Mužić objašnjava značenje gromača – kako nazivaju creski nacin gradnje suhozida: „Dužina tih gromača po cijelom otoku pokazuje dugu, dugu tradiciju u našem ovčarstvu. To je jaka tradicija na otoku bila koja je odgojila generacije ljudi. Ti su ljudi jako čvrsto emotivno vezani uz ovce kao uz kućne ljubimce.“

Nerazumno naseljavanje divljih svinja na otoku ugrozilo je tradicijsko ovčarstvo. Divlje svinje brzo se razmnožavaju, uništavaju pašnjake, ruše suhozid i napadaju ovce.

Elizabeta se žali: „Prije dvije godine zbrajali smo količinu štete. Ovčari su prijavili 1300 nestalih ovaca i janjadi.Zadnju godinu nakon što su se naši ovčari naoružali, praktički ne poznavajući taj dio lova, ulovili smo 418 divljih svinja.

 

 

Lubenice. Tu živi još sedmero starosjedilaca. Kristina Kuljanić nekad  se brinula za ovce, a danas se još jedino bavi štavljenjem kože za prodaju.

Upravo ovdje u Lubenicama otvoren je Muzej ovčarstva. Njegov dmaćin Mario Šlosar kaže:

„Muzej ovčarstva, kojeg je koncipirao Centar za održivi razvoj Eko park Pernat, danas Garbin, u biti je sustavno kulturološko prikazivanje što je najjača i najelementarnija tradicionalnost otoka Cresa i čime se stanovnici ovdje već stoljećima bave, od čega žive i kako su svoj vijek privređivali da bi opstali u ovim ruralnim krajevima.“

 

 

U knjizi Tradicijsko ovčarstvo otoka Cresa, prikupljena su vrijedna kazivanja o ovčarstvu i životu s ovcama. Uz prikaz ovčarske tradicije u Muzeju su izloženi i predmeti od filcane vune, koje izrađuju članovi udruge Ruta.

Creska je ovca othranila generacije otočana. Zbog naseljavanja divljih životinja, starenja i raseljavanja stanovništva ovčarstvo je sve ugroženije. Danas je ovčarstvo većinom  dopunska djelatnost seoskih kućanstava.