Milan Neralić, prvi hrvatski olimpijac

Olimpijska godina prilika je da podsjetimo na Hrvata koji je osvojio prvu olimpijsku medalju u povijesti. Bila je to bronca Milana Neralića u Parizu 1900. 

Hrvatska je mala zemlja koja ima impresivan broj vrhunskih sportaša u najrazličitijim disciplinama: tenis, veslanje, taekwondo, vaterpolo, rukomet... Svakako je najpoznatiji uspjeh skijašice Janice Kostelić, koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda s 4 medalje osvojene na jednoj Olimpijadi u Salt Lake Cityju 2002. No manje je poznat podatak o Hrvatu koji je osvojio prvu olimpijsku medalju u povijesti. Bila je to bronca u Parizu 1900. Milana Neralića, jednog od najboljih mačevalaca Austrougarske, rodom iz Slunja. 

Ondje je sjećanje na prvog hrvatskog olimpijca i danas vrlo živo, a njegovo nasljeđe se nastavlja, pogotovo u mladim naraštajima. Oni stoje uz bok onima iz klubova u Zagrebu, Zaprešiću, Karlovcu, Poreču, Splitu i Osijeku. Sa željom da se u Slunju što više popularizira mačevanje, upravo je ove godine godine otkriven spomenik Neraliću u središnjem gradskom parku na 150. obljetnicu njegova rođenja u veljači, a u svibnju je održano Državno prvenstvo Hrvatske u disciplini floret u sportskoj dvorani Srednje škole, uz demonstraciju raznih mačevalačkih vještina.

Neralić se u dokumentima spominje od 1898. kao pomoćni, a potom i samostalni učitelj mačevanja, koji se uspješno predstavljao na vojnim turnirima i mačevalačkim akademijama širom Monarhije i u inozemstvu. Zabilježeno je i kako je sudjelovao u jednom stvarnom dvoboju, za što je dobio odobrenje Ministarstva vojske, jer se radilo o obrani časti Vojne akademije. Po zabilježenim rezultatima vidi se da je bio jedan od najuspješnijih natjecatelja svijeta svoga vremena. Zanimljivo, profesionalno su se mačevanjem bavile i Neralićeva supruga Wilhelmina te njezina nećakinja Ellen Müller-Preis, svojedobno jedna od najboljih svjetskih floretašica.

Na Neralićevoj rodnoj kući već dva desetljeća stoji spomen-ploča, što su je postavli članovi udruge "Oldtimer" uz svesrdnu podršku njegova pranećaka Željka. On inače živi u inozemstvu, kao i prastric Milan u svoje vrijeme, ali se bar na nekoliko ljetnih mjeseci uvijek vraća u Slunj i brine o održavanju obiteljske nekretnine, koja je ujedno dio kulturne baštine toga kraja – ne samo iz povijesne sportske perspektive, već i kao dio tradicionalne arhitekture.