Delnice, odstupnica zime

Sve uočljivije klimatske promjene čine poseban udar na zimu svuda na svijetu. Sve je manje snijega čak i pri vrhovima Alpa. Ali dosad ga je uvijek bilo u Delnicama.

Hrvatski grad na najvišoj nadmorskoj visini poznat je po bijelom pokrivaču. Debeli nanosi snijega ondje su redovita pojava od studenog do ožujka. Stoga je administrativno središte Primorsko-goranske županije poznato i po bogatoj tradiciji zimskih sportova. Čini se da u Delnicama nema obitelji koja ih ne prakticira. Strme padine okolnih brda kao stvorene su za sanjkanje i alpsko skijanje. U samom gradu ljudi su prirodnim resursima dodali nordijske staze, klizališta, dvorane za hokej...

Sanjke su oduvijek bile sastavni dio goranskog načina života. Njima su se prevozila drva za ogrijev i namirnice. A ljudima su za lokalna putovanja služile konjske zaprege sa zatvorenim ili otvorenim sjedalicama koje klize po snijegu. Čim dijete prohoda, običaj je već prve zime mu obući „tutu“ i izvesti ga na snijeg, pa posjesti na sanjke neka se uči. Neki od juniora lokalnog sanjkaškog kluba dogurali su i do svjetskih natjecanja. Recimo, Patricija Urbanc trenutačno je najuspješnija hrvatska sanjkaška reprezentativka po broju nastupa i pobjeda.

Proizvodnja skija također je ovdje tradicija. Svi majstori koji se inače bave drvom znali su i njih napraviti. Do pojave slovenskog "Elana" bili su prvi u regiji s milijun i pol izvezenih pari, no promjena tehnologije ih je usporila. Jer kažu da je samo oprema za put u svemir doživjela brže osuvremenjivanje od one za zimske sportove. Nema više ni toliko sportskih radnika poput Josipa Šporera Pepija, legende nekadašnje delničke skakaonice. Jedan od najzaslužnijih za gradnju niza sportskih objekata u gradu i okolici odgojio je naraštaje. Sadašnji treneri bili su početnici dok je on letio kroz snježne oblake.  

No, prije skakača, delnička perjanica bili su nordijci – primjerice olimpijka iz 1952. Nada Divko Pustrec. Kao i tada, danas Delnice bilježe rekordne visine snijega. Grad na prijelazu između mediteranske i kontinentalne klime navikao je na temperaturne oscilacije tijekom cijele godine, pa se ljudi ne čude ako jedan dan puše sjeverac, a drugi dan jugo. Štoviše, oni misle da je Gorski kotar najbolje mjesto za život: nikad im nije prevruće, a za pola sata siđu do opatijske rivijere. Jednako lako i drugi mogu doći k njima kad se zažele prave zime. Zato uvijek kažu da snijeg smatraju prilikom, a ne problemom.