Tradicija slovenskog sokolarstva

 

 

Zapise o sokolarstvu na slovenskom području možemo pratiti sve od 1120. do 1954.godine. Zatim je taj oblik lova zamro, a kroz pola stoljeća je ponovo revitaliziran.

VILMA ALINA ŠOBA predsjednica Sokolarskog saveza Slovenije iz Sokolarske zveze Slovenije kaže.˝S izmjenom zakona 2004. godine ova je vrsta lova ponovno postala legalna kao jedan od najstarijih oblika. Najprije su prvenstveno lovili aristokrati, a kasnije su mogli loviti svi. Tako je i danas, potrebno je samo imati lovački ispit i sokolarski ispit.˝

Za lov se koriste sokoli, ali i jastrebovi. Sokolar iz Celja HERBERT GORJUP pojašnjava: ˝S jastrebom lovimo u niskom letu, to znači pomoću psa ptičara na čeki, plijen poleti i jastreba puštamo s ruke. Sa sokolima lovimo u visokom letu. Sokola pustimo na određenu visinu, sto do dvjesto metara. Kada ptičar podigne pticu, sokol u slobodnom letu ugrabi pljen.˝

Takav lov nije najučinkovitiji, jer se ulovi tek slabih 10 posto. No, ovdje se svakako radi samo o očuvanju slovenske kulturne baštine, što potvrđuje i predsjednik Hrvatskog sokolarskog kluba VIKTOR ŠEGRT: ˝Sokolarstvo u svijetu ima dugu tradiciju i konačno se nalazi na Unescovom popisu kulturne baštne. U Hrvatskoj spada u nematerijalnu kulturnu baštinu. Riječ je o najodrživijem načinu lova. Moram naglasiti da su sokolari pravi uzgajivači ptica grabljivica.˝

Sokolarski školovane grabljivice koriste se i za rastjerivanje ptica na aerodromima diljem svijeta. Ta se metoda smatra jednom od najekološkijih mjera za zaštitu zračnog prometa i prakticira se i na području Ljubljanske zračne luke.