Sveti Vid, gradski spoj utvrde i kazališta

 

U San Vitu na svakome nas koraku sustiže povijest. Gradić ima tek 15 tisuća stanovnika i dobro čuva tragove svoje srednjovjekovne povijesti, kad je bio važan grad Oglajske patrijarhije. Danas se ovdje sve temelji na ekonomiji maloga i srednjega poduzetništva, koje odolijeva globalnoj krizi i u gradski kulturni život ulijeva snažnu vitalnost.

 

Autor: Piero Pieri

Snimatelj: Francesco Montenero

 

 

Utvrdu povijesnoga centra osiguravaju šanac i jarak. Dvoja monumentalna vrata vode na glavni trg ukrašen trijemovima gospodskih palača. Tu je kazalište, Gradsko poglavarstvo, prvostolnica i njezin prekrasan nedirnuti zvonik nalik na mletački, ali originalniji od zvonika Svetoga Marka u Veneciji, koji su nanovo podigli nakon rušenja godine 1902.

Palače u sporednim ulicama skrivaju malene bisere kao što je ovaj osamnaestoljetni perivoj izvrsno uščuvanog nacrta, a također i plodoreda o kojem svjedoče različiti mirisi ovisno o godišnjem dobu.

San Vito al Tagliamento nizinski je gradić pa mu kaštel nije ni na kakvom nedostupnome mjestu, nego se uklapa u gradsku jezgru. Njegova je obnova otkrila vrijedne ostatke, graditeljske i slikarske elemente kao što su ove freske. Nadasve je zanimljiva njihova tema, a i način prikazivanja.

Stručnjak za mjesno povijest ANGELO BATTEL pokazuje: ˝Ovdje je Costanza Altavilla, nju prepoznajemo prema kruni. Izlazi iz samostana - rekao bi Dante "izlazi iza svetoga zida" - ususret caru Zapadnoga Svetoga Rimskoga Carstva, Žigmundu Ugarskom i Bizantincu Paleologu. Ali... Taj se susret uopće nije dogodio! Stranica je to predivnoga slikarstva i slavne povijesti.˝

Toranj uz istočna gradska vrata ističe se u panorami. U njemu su ostaci crkve iz dvanaestoga stoljeća. Manje je vrijedan grafit koji snažno i dramatično svjedoči o najezdi turske vojske potkraj petnaestoga stoljeća.

Malo dalje Crkva Bratovštine diči se elegantnim proporcijama i ornamentima svoje arhitekture, ali i apsidom s freskama Pomponija Amaltea, koji je bio manirist iz San Vita i učenik Giovannija iz Pordenonea. Osim scena koje potječu iz Svetoga pisma, ima i nekih koji podsjećaju na nešto tipično za šesnaesto stoljeće, a to su glazbene priredbe. I u Friuliju su u sedamnaestom i osamnaestome stoljeću bile popularne predstave glazbenoga kazališta.

San Vito čuva svoju glazbenu povijest u tri koncertne dvorane, među kojima je pravi biser Teatro Arrigoni. Izvrsno je uščuvan. Dvorana iz 1728. godine i danas služi za javnu izvedbu dramskih, a osobito muzičkih predstava, od jazza do klasike.

Ovdje je i sjedište ugledne Akademije Arrigoni, mladenačkoga orkestra, nagrađenog mnogobrojnim uglednim priznanjima, koji je iznjedrio vrhunske glazbenike – u duhu najboljih violinističkih tradicija Velike ruske škole.

Guslač Cristian Sebastianutto i glasovirač Sebastian Di Bin vrlo su mladi počeli koncertirati, a danas su zreli koncertisti. Zatekli smo ih prilikom zagrijavanja uoči koncerta i čuli neponovljivu izvedbu ˝Četiri godišnja doba antonija Vivaldija i jedan od glasovitih ˝Liebeslieda˝ Franza Kreislera.