Eko selo Galgahévíz

 

Sredinom osamdesetih godina jedno mađarsko društvo prijatelja je odlučilo da se neće usredotočiti samo na vlastite potrebe nego će, imajući u vidu i zahtjeve budućih naraštaja, stvoriti eko selo u Galgahévízu. U naselju udaljenom 50 kilometara od Budimpešte ljudi odgovornije razmišljaju o svojem okolišu nego što je običaj i vjeruju da je u našem društvu održivost jedna od najvažnijih vrijednosti.

 

Autorica Zsuzsa Sári

snimatelj Zsolt Szél

 

 

Ljudi iz Galgahévíza osobitu pozornost posvećuju svojem okolišu. Mjesto trenutačno služi kao dom 10 do 12 obitelji. Uuoliko se razlikuje od drugih eko sela u Mađarskoj što ovdje nisu ponovno oživjeli jedno izumrlo naselje, nego su stvorili posve novo mjesto za život.

GÉZA VARGA predsjednik zadruge Galgafarm kaže: ˝Mi utemeljitelji izvorno smo željeli zajedno sa svojim obiteljima konzumirati čistu hranu bez kemikalija. A da bismo mogli trošiti čistu hranu, trebalo je stvoriti eko farmu.˝

On se još kao student svrstao uz način života u blizini prirode. Na jednom sastanku na vrhu o zaštiti okoliša u Švedskoj postalo mu je jasno da trenutačni neograničeni gospodarski rast ne može više dugo funkcionirati, jednostavno nije održiv. Kod njih je pak ovako, objašnjava GÉZA VARGA: ˝25 godina vodimo ekološko gospodarenje. Bioproizvode se trudimo najsveobuhvatnije preraditi. Tako imamo pogon za preradu mlijeka i mesa, pekaru, kameni mlin i pogon za preradu voća i povrća.˝

Na eko farmi proizvedena dobra nisu dostupna samo mještanima, do njih mogu doći i žitelji glavnog grada. Razlog je tomu što su sanjari eko sela na početku računali s naseljenjem pet puta više obitelji nego što ih je sada. Naseljavanje eko sela i izgradnja zajednice idu mnogo sporije nego što su zamišljali.

Među prvim useljenicima 2007. godine bila je i ESZTER VARGA, koja je slično većini naseljenika radi tišine provincije ostavila buku velegrada i nije se pokajala, tvrdi: ˝U svakome postoji seljačka romantika da živimo u provinciji, jednosmisleno je da proizvodimo povrće, držimo životinje... Ali ovo su ozbiljne stvari, ne idu od danas do sutra. I začinski vrt je bio rezultat višegodišnjeg procesa učenja.

Tako smo stigli do toga da već imamo mnogo vrsta začina koje možemo i spremiti. Sa suprugom smo odlazili i na izobrazbu za gazde. Unatoč tomu što su se moji roditelji bavili gospodarstvom i što sam to od djetinjstva vidjela, ovo ipak treba učiti.˝

U kući u nizu pokraj njezine još podosta polugotovih stanova čeka one koji se žele naseliti. Debeli zidovi su od nepečenih cigli pravljenih na licu mjesta, a graditelji su za izolaciju koristili bale od slame.

Obnovljive izvore energije ostvarene većinom iz novca Europske unije trude se što bolje iskoristiti, ali u tome nailaze na teškoće, otkriva GÉZA VARGA: ˝S obnovljenom energijom bili bi u stanju opskrbiti ovo naselje 50 obitelji. Bili bi sposobni, ali ne opskrbljuju. To je proces koji ima pravne, financijske i tehničke zapreke.˝

Dio ovdašnjih stanovnika biogospodarenjem bez kemikalija mnogo toga proizvede svojoj obitelji. I otpadne vode pročišćavaju biološkim metodama, na licu mjesta. No veliki broj ljudi izvana selo smatra samo stambenim eko parkom, a oni ne žele živjeti u stambenom eko parku.

˝Ne zanima ih poljodjelstvo, lijepi kraj˝, kaže GÉZA VARGA, ˝Eko kuću još će sagraditi – ali možda ipak čak ni to – što svakako raslojava društvo, usporava napredak. Ali pustimo ih na miru. Mi se borimo kako bi nam uspjelo oblikovati svijet takvim da bi i naši unuci i praunuci imali slične životne uvjete kao mi.˝

Od drveta izrezbarene igračke, vječni motivi stabla života i djelo koje simbolizira snagu zajednice sve su simboli ljepote skrivene u prirodi i na dugi rok održivog ljudskog života, jer u ovom eko selu sve težnje idu samo u jednome smjeru – ka boljoj budućnosti.