Očuvati arbanaški govor

Zadrani albanskog podrijetla ponosni su što su svoj govor uspjeli zadržati još otkad su doselili na ovo područje. No danas ga ipak zna premalo ljudi. Zato je važno podučiti mlade naraštaje.

Arbanasi su četvrt u jugoistočnom dijelu Zadra. Prvobitno naselje osnovali su početkom 18. stoljeća potomci katoličkih Albanaca iz područja Skadra i Bara koji su pristigli u Dalmaciju. Zadarski nadbiskup Vicko Zmajević prihvatio je doseljenike, te im pomogao da se nastane i organiziraju život. U početku su to bili mahom težaci i pastiri, ali su ubrzo postali posjednici većine zemljišta u zadarskoj okolici. Uz poljoprivredu bavili su se stočarstvom i bili vrsni trgovci stokom.

Nakon Drugog svjetskog rata mnogi stanovnici Arbanasa su odselili. No dio ih i danas živi u Zadru, gdje se trude sačuvati svijest o svom podrijetlu, a jedna od ključnih odrednica očuvanja identiteta jest jezik. Arbanaški govor je zapravo arhaični oblik gegijskog narječja albanskoga jezika. Tijekom vremena i on se mijenjao, pa je današnji arbanaški mješavina albanskog, hrvatskog i talijanskog jezika. Procjenjuje se da ga govori između 300 i 500, većinom starijih, ljudi.

Arbanaški je na popisu jezika koji su pred izumiranjem jer, kako kažu lingvisti, jezik izumre kad umru posljednji živući govornici. 2010. godine proglašen je hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom i pojačani su napori za njegovim očuvanjem. Najviše je na tome angažirana Kulturno-umjetnička udruga „Vicko Zmajević”, utemeljena upravo radi očuvanja izvornog govorništva i uz njega vezanih narodnih običaja.

Brojni poznati Zadrani su Arbanasi, primjerice Mladen Grdović, Đani Maršan, Božidar Kalmeta, Pino Gjergja. Među onima koji se posebno trude da što više novih naraštaja nauči jezik svojih predaka predsjednica je udruge dr. sc. Maximilijana Barančić. Pripredila je niz udžbenika i rječnika koji će to olakšati. Posebna vrijednost su tečajevi na kojima djeca uče arbanaški. Jer upravo su mladi najbolje jamstvo očuvanja svakog jezika.