Susak, simbol Drniške krajine

Bukara i susak posljednji su predmeti iz Hrvatske uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, registrirano pod brojem Z-7747. 

Susak je ime vrča za vino koji se koristi samo u Drnišu. U drugim dijelovima Dalmacije i njezina zaleđa pije se iz vrlo slične bukare. Te drvene posude izrađuju vješti i uporni lokalni majstori. Očito ima nešto u zlatnim rukama ljudi toga kraja, iz kojega je i njihov zemljak kipar Ivan Meštrović, čije su skulpture izložene u svjetskim metropolama. Mnogi dokazi za to mogu se naći u Gradskom muzeju u Drnišu.

To je ujedno i posljednji hrvatski muzej koji je ponovno otvorio vrata nakon desetogodišnje obnove. Zanimljiva je koincidencija da se to dogodilo uz Meštrovićev 140. rođendan, dok je prvi stalni postav bio predstavljen četiri desetljeća ranije, uz 100. obljetnicu njegove smrti. Valja reći da je jedan od najvećih hrvatskih kipara svih vremena rođen u Otavicama, gdje se u mnogim pojedinostima svakodnevnog života još uvijek osjeća duh što ga pomno održava muzejska zbirka, bilo da je riječ o arhitekturi, narodnoj umjetnosti i nošnjama, gastronomiji. I kamo god pođete, velika je vjerojatnost da će vam neki ljubazni domaćin ponuditi gutljaj kvalitetnog domaćeg vina upravo iz suska.  Ako ste, pak, pozvani na neku obiteljsku svečanost, poput vjenčanja, krštenja, ili za blagdan, možete biti sigurni da će susak biti barem dio prigodne dekoracije. 

Taj vrč pomalo gruba izgleda, od naizgled neobrađena drveta, zapravo ima stroga pravila izrade. Grane za njega pomno se biraju kako bi se njegovi mirisi stapali s aromama vina ne gubeći svoju izvornu snagu. Zato se komadi smrekovine, koji imaju pogodan početni prirodni oblik, ostavljaju dozrijevati u nekoliko navrata, nekad i više od godinu dana. To je ujedno i neka vrsta antibakterijske pripreme, jer susak pun vina često kruži od osobe do osobe u društvu.

Dalje je sve na vještini majstora. Jedan od njih upravo je najzaslužniji za očuvanje tradicionalne izrade suska: Ivan Tomić Mlađo iz Siverića blizu Drniša, sada poznat i kao jedan od službeno priznatih nositelja toga narodnog kulturnog dobra. Jer važno je da ne padne u zaborav taj nijemi čuvar sjećanja na nekadašnji život težaka, njegov vječiti suputnik i u muci i u veselju. Pa neka ide u svijet sa strancima koji ovamo navrate i kao suvenir, simbol identiteta dalmatinskog zaleđa.