Dron njuši potkornjake

Već godinama potkornjak prijeti bavarskim smrekama. Kako pravodobno spriječiti uništavanje šuma? Jedan je od mogućih odgovora: rano otkrivanje štetnika uz pomoć drona.

Šumari potkornjake smatraju danas najznačajnijom porodicom nametnika na drveću. Upravo oni su vrlo čest uzrok prizorima ogoljelih šuma, koje se mogu samo posjeći i zasaditi nove, uz stalni nadzor mladica od početka. Šteta što je ovi kukci nanose stablima često se vidi tek kad se njihova populacija toliko razmnoži da se to više ne može zaustaviti. Presudno je pitanje na vrijeme otkriti njihovu prisutnost.

Riječ je kukcu crne ili smeđe boje, valjkastog, okruglastog, ili jajolikog tijela. Ličinke su bijele s tamnom glavom. Narastu od jedan do osam milimetara. U glavi, uvučenoj u vratni štit, nalazi se tako čvrsta čeljust da s lakoćom grize i buši drvo, stvarajući dugačke hodnike unutar njegove strukture. Posebno rado se smješta ispod kore debla, otuda je dobio ime, a ponegdje ga zovu i drvenar.

Potkornjak je redovito orijentiran na jednu vrstu drveta, zato najčešće i ostaje u jednoobraznoj šumi. Nađe se i u bjelogorici, ali posebno mu je drago crnogorično drvo. No napada on i ukrasno drveće, voćnjake, vinograde, pogotovo ako su u blizini šume ili načeti klimatskim promjenama i nepogodama poput suše, mraza, ili tuče. Imaju potkornjaci i prirodne neprijatelje. Među insektima to su neki kornjaši, kusokrilci, ose i predatorske muhe. A rado ih jedu i ptice: brgljezi, zebe, djetlići i pastirice. 

Čovjek se protiv njih u manjim nasadima obično bori uštrcavanjem hlapivih insekticida pojačane koncentracije u bušotine na stablima. Kad je riječ o šumskim prostranstvima, u Bavarskoj udruženi stručnjaci iz Göttingena, Rottenburga i Freiburga odnedavno ispituju mogućnosti korištenja dronova. U njihovu opremu ulaze i senzori koji reagiraju na miris potkornjaka, te je tako moguće rano otkrivanje populacija u nastajanju.