Muzej mirisa Pannonhalma

Čovjek može razlikovati više tisuća mirisa. Mame nas, razbuđuju, pa i upozoravaju. Biljna i životinjska eterična ulja koristimo već tisućama godina. Sve o njima znaju u mađarskom samostanskome Muzeju mirisa.

Pannonhalmska opatija datira iz 996. godine. Benediktinci su se ondje oduvijek bavili obrazovanjem i medicinom, pomagali bolesnima i siromašnima. Za to su koristili pripravke od ljekovitog bilja koje su sami uzgajali. Svaka biljka imala je svoju namjenu u liječenju. Prvi zapisi o ljekovitom bilju potječu iz 17. stoljeća, a nešto kasnije nastala je i prva zbirka medicinskih recepata. Oni su i danas temelj proizvodnje ljekovitih biljnih pripravaka, ali također kozmetike i parfema.

Ovdje raste 16 vrsta ljekovitog bilja. Ljeti i u ranu jesen vrt je pun lišća i cvjetova, pa se iz njega šire opojni mirisi. Od toga bilja svećenici svake godine proizvedu stotinjak litara eteričnih ulja. Kako su njihovi pripravci veoma popularni, a proizvodnja ima bogatu povijest, rodila se ideja o prvom Muzeju mirisa u Mađarskoj. Posjetitelji mogu posjetiti pogon u kojem se biljke suše i destileriju, te osjetiti čisti, izvorni miris pojedine biljke, tako da se on ne miješa s drugim mirisima.

Muzej također donosi detaljne informacije o najvažnijim biljkama koje se uzgajaju u Pannonhalmi: lavandi, kadulji, limunskoj travi, metvici i majčinoj dušici. Prikazan je i proizvodni proces, odnosno tehnologija koja se koristila za proizvodnju biljnih pripravaka. Predstavljeno je sedam najznačajnijih mirisa opatijske parfumerije. Među njima su dva sakralnog podrijetla: tamjan i smirna, a dva životinjskoga: ambergris i mošus. Tu je, naravno, i ruža – osnovni sastojak tzv. ženske linije mirisa.

Posebno se izdvaja ružmarin, koji ima zanimljivu povijest. Naime, kraljica Eliazbeta u 12. stoljeću zbog svojih je želučanih problema naložila da se napravi ekstrakt ove začinske biljke s alkoholom. Ali toliko joj se svidio zbog opojne arome da se njime znala namirisati. Ovdje možemo saznati i to kako je nastao prvi parfem pomiješan s alkoholom, nazvan Vodica kraljice Mađarske. U muzeju su nadasve ponosni na egzotični pačulij, koji je bio iznimno popularan u viktorijansko doba da bi se vratio u modu 60-tih.