Monotema - Biokovski ledari

Posljednja ljetna monotema ove je godine rezervirana za HTV. Višestruko potvrđeni autor Miro Branković zaputio se s televizijskom ekipom potkraj lipnja ka Makarskoj rivijeri, ali ne radi ležanja na plaži, već radi nesvakidašnjeg pothvata: doprijeti do ledenog srca Biokova. 

Planina Biokovo, jedan od simbola srednje Dalmacije, diže se strmoglavo zamalo iz samoga Jadranskog mora. Hod uz njezine ćudljive padine nije za svakoga. Ljeti se može u tren podleći pod suncem koje prži, ili se okliznuti i zauvijek izgubiti u skrivenim škrapama. No ljudi koji Biokovo dobro poznaju od njega su živjeli vjekovima. Uglavnom su to poljoprivrednici, pastiri i pčelari. A donedavno je bilo i kopača leda! Točnije bi bilo reći sjekača, jer stari običaj vađenja leda iz biokovskih ledenica podrazumijevao je više odlamanje dijelova vertikalnih ledenih gromada što se stvaraju duž dubokih jama.

Naslov ove priče upravo je poziv na koji se kretalo na posao: "Idemo leda usić! " Ona se isprepliće sa životnim pričama dalmatinskih težaka, koji su još donedavno silazili onamo svakodnevno. Za većinu je prodaja leda bila jedini izvor prihoda. Često bi im se pridružila i djeca, kako bi pridonijela vječito tankom kućnom budžetu. Stanovnici Velikog Brda iznad Makarske prvi su se spuštali u ove jame, koje su cijelu godinu čuvale led, i dovlačili ga na tovarima i "kostima" u Makarsku – ribarima, mesarima i gradskoj gospodi led, a na putu natrag za svoje obitelji kruh.

I premda, unatoč opasnosti toga zanata, nisu poduzimali nikakve sigurnosne mjere, zanimljivo je da niti jedan ledar nije izgubio život vadeći led. Tužno je, međutim, da njihove aktivnosti nisu zabilježene na fotografijama. Svakako, ljudi koji su radili ovaj težak posao nisu imali ni vremena ni novca za fotografiranje muke svoje i svojih sumještana. Televizija Zagreb, pak, u sklopu reportaže "Makarska rivijera" u kolovozu 1967., zabilježila je i priču o ledarima – ali samo ispod brda i bez spuštanja u jamu. Vađenje leda zabranjeno je nakon velikog potresa u Makarskoj 1962. godine. Nakon toga posjeti ledenicama vezani su samo uz znanstvene i turističke svrhe. 

Naša je ekipa 55 godina kasnije uspjela usjeći leda u čak dvjema ledenicama: to su Dusi i Mucića ledenici, s morske i unutrašnje strane planine. Zahvaljujući pomoći ljubiteljâ Biokova, speleologâ, planinarâ, članova HGSS-a i Hrvatske policije, ovo neusporedivo iskustvo povezuje pogled odozgor na uzavrelu divljinu planinskih vrhova s najdubljim ledenim špiljama... I završava s ledomatom. Neizbježan je to civilizacijski pomak, koji ovaj dokumentarac čini još vrednijim u perspektivi budućih filmskih vremena.

Neki od biokovskih ledara i ledarica još su živi i rado dijele svoja sjećanja dok istražujemo njihovo "radno mjesto". A vi ih ovdje možete pogledati u četiri nastavka: