Lipicanac, pravi srednjoeuropski konj

Svaki put s veseljem očekujemo prijenos novogodišnjeg koncerta u bečkom Musikvereinu. Uz vrhunske glazbenike, ondje nas oduševljavaju i četveronožni plesači – lipicanci. U našoj šetnji kroz ergele od Đakova i Lipika do Lipice doznajte više o toj vrsti.

Prošlo je trideset godina od Domovinskog rata, kad je ergela lipicanaca u Lipiku uništena – mnogi su konji ubijeni, a neki su prebačeni u Srbiju. Oni koji su preživjeli vraćeni su nakon 2007., a uz njih, što je posebno važno, rodoslovne knjige. Upravo zahvaljujući njima, u međuvremenu nijedan konj nije mogao biti prodan u bilo koju treću zemlju. Jer one dokazuju podrijetlo lipičkih konja, koji su, upravo kao i oni iz slovenske Lipice ili Graza, iz linije paradnih konja, za razliku od onih iz Đakova ili Budimpešte, koji su zaprežni konji.

Dvije hrvatske ergele imaju zasebne, ali ipak isprepletene, povijesne crte. Ona đakovačka jedna je od najstarijih u Europi, osnovana još 1506. godine, ali se lipicanci u njoj ciljano uzgajaju i dresiraju, uz strog selekcijski postupak, od početka 19. stoljeća. Danas podrazumijeva dvije lokacije: pastuharnu u središtu grada i štale u nedalekom Ivandvoru, gdje konji imaju dovoljno prostora za istrčavanje po livadama. 160 čistokrvnih lipicanaca tu se priprema za konjička natjecanja. O rezultatima govore njihove brojne nagrade. Uz to posjetiteljima pružaju radost druženja, rekreativnog jahanja i vožnje fijakerom.   

Lipička je ergela nešto mlađa. Postoji od 1843., a 1938. dobiva status državne ergele, izrasle iz "Gospodarskog dobra Izidorovac". Sa šezdesetak grla, tada je bila poznata kao jedina europska ergela vranaca i dorata. Premještena na sigurnije 1945., gotovo iščezla do 1956., pa opet uspostavljena 1982. s tek 9 pastuha i 7 kobila, posljednjih desetljeća postaje primjer tradicijskog doživljaja zapadne Slavonije. Ima četiri štale: za rasplodne pastuhe, kobile sa ždrebadima, omad do tri godine te sportske štale s opremom za konjičke sportove. Tu je i manjež za obuku i plesne predstave. Posjetitelji tu mogu naučiti kojim sve rodoslovnim redovima pripada 70-ak ovdašnjih konja, primjerice: pastusi Conversano, Favory, Napoletano, Siglavy, Pluto, ili kobile Africa, Europa, Gidrane, Spadiglia, Theodorosta, Alka...

U kolovozu 2010. uredbom Vlade RH obje su ergele spojene u jedinstvenu ustanovu pod nazivom Hrvatski centar za konjogojstvo – Državne ergele Đakovo i Lipik. To bi im trebalo jamčiti zajedničku budućnost – đakovačkim ljepotanima od kočija i lipičkim baletanima. Lipičku ergelu od osnutka je nekako pratila zla sudbina da je morala prestajati s radom, pa opet počinjati ispočetka. Sad opet ima novi zamah, u suradnji s ergelom u Lipici. Ondje paradni konji idu na "specijalizaciju". Jer posve je jasno: lipicanac je najbolji plesač među konjima!