Vicko Buktenica, šoltanska naiva

Ljubav prema bojama i kistu otkrio je tek u tridesetpetoj. A onda je u dvadesetak godina naslikao tisuće djela. Danas ga kritičari smatraju začetnikom novog smjera u naivnoj umjetnosti.

 

Poslije svjetski poznate Podravine, i Dalmacija se dokazuje kao rasadnik slikara naivaca. Nije Vicko Buktenica to izmislio, niti unaprijed smislio, već je nastavio logičnim putem kojim ga je vodila umjetnička krv. A otvorio ga je njegov stric, Eugen Buktenica Đenko, dosad najvažniji predstavnik naivne umjetnosti na dalmatinskom području.

Očito da ima nešto u korijenima. To dokazuju iz dana u dan Vickove teme: arhetipska maslina, usamljena brodica na valovitom moru, tovar umilna pogleda, riba na stolu, vino u čaši... Trenuci jadranske idile ili otočke melankolije, radost života, tuga rastanka... Život sam, kako ga vidi dijete u slikaru, uvijek pojačan bojom od koje vam uzleti srce i zapjeva duša.

I ne metaforično, Vicko je također pjevač. Naravno u dalmatinskoj klapi. Već godinama vodi klapu "Kuparića put". Ime joj treba tražiti u navici da se na Šolti uvijek ide "put" nečega, pa su tako uobičajeni lokaliteti Put Brda, Težački put, Vratića put... A adresa Kuparići ukazuje na splitsku obrtničku i plemićku obitelj, čiji se prvi predstavnik doselio na Šoltu još u 15. stoljeću. Pa ako odaberete Put Grohota, stići ćete i do kuće Buktenica. Krenete li s jednog ili drugog kraja otoka – iz Stomorske ili Maslinice, prema luci Rogač ili šoltanskome polju, morate proći kroz Grohote.

Kao da su se na tom križištu zemaljskih puteva pridružili i neki nebeski. Pa su se tu, sudbinski neizbježno, susrele Udruga slikara i kipara Hlebine i Likovna udruga Eugen Buktenica Đenko. Nakon dugogodišnje suradnje, u Grohote je 2019. stigla "Pisanica od srca" visoka dva metra i široka metar i pol. Slične darove imaju gradovi od New Yorka do Nikšića, od Rima do Rige, a jedan je dobio i papa Benedikt XVI. A ovdje je on najavio bratimljenje dvaju središta podravske i šoltanske naive.