Gornjobavarska šaptačica magarcima

Magarac je jedna od poznatih biblijskih životinja. Prečesto ga smatraju glupim i lijenim, a to je posve krivo. On je samo ponekad tvrdoglav, tvrdi uzgajivačica koja mu dobro poznaje ćud.

 

Anahid Klotz ima farmu magaraca u Gornjoj Bavarskoj u Pählu. Ona, među ostalim, organizira tečajeve "magarećega jezika" za ljude, koji su istodobno i tečajevi ljudskoga jezika za magarce. Tu se mogu doznati stvari poput tajni govora magarećih ušiju. Recimo, ako se one ne miču, a glava je u vodoravnom položaju, znači da se magarac osjeća sigurnim. S druge strane, čovjek mu može laganim češkanjem iza ušiju dati do znanja da ima prijateljske namjere.

 

U vrijeme školskih praznika posebno su prilagođeni tečajevi komunikacije s magarcima za djecu. Oni uključuju i vježbe za magarce s edukativnim pomagalima i drugim životinjama. Recimo, djeca mogu naučiti kako magarac reagira na nepoznate predmete koje može smatrati životnom ugrozom. Ili, kako zaigranog psića može doživjeti kao predatora.

Sve su ove neobične tajne vlasnici farme "Asinella" na jezeru Ammer, nakon petnaestak godina prakse, priskrbile nadimak "šaptačica magarcima". U poslu joj pomaže i suprug, koji se više bavi brigom o ostaloj stoci i održavanjem imanja. Jer boravak na njemu uključuje i druge oblike rekreativnog odmora za posjetitelje, šetnje u prirodi, planinske pustolovine, ribolovne izlete.

 

Anahid je oduvijek voljela te neugledne "kopije konja", koje su pravi konji redovito tjerali u drugi plan. Još kao gradska djevojčica, odrasla u Münchenu, voljela je s roditeljima ići na odmor u selo, a dotle čitala sve knjige o magarcima koje bi joj dospjele u ruke. Kad je odrasla i zaposlila se u gradskoj upravi, zadržala je taj hobi i u maloj prigradskoj staji držala nekoliko magarčića. Tu joj je, prilikom jedne dječje rođendanske zabave, i sinulo da mora uspjeti upusti li se u posao iz svojih snova.