Razkrižje, selo suživota na slovensko-hrvatskoj granici

 

Razkrižje uz slovensko hrvatsku granicu vrlo je stara naseobina. Od davnina ovdje je značajno prometno raskrižje, po čemu je mjesto dobilo naziv, jer se ovdje križaju putovi prema Lendavi, Ljutomeru, Čakovcu i Varaždinu.

Rijeke Mura i Šćavnica jednako su tako dale svoj doprinos ovoj prometnosti. Naselje se nakon osamostaljenja Slovenije moralo suočiti s neživotnom granicom, što je prije u zajedničkoj državi nije bilo.

Razkrižje ima bogato kulturno i prirodno nasljeđe i vrlo predane stanovnike, koji u okviru mnogih priredbi njeguju običaje i sjećanja na prošlost. Za svoje aktivnosti na različnih područjima, uključujući obogaćivanje znanja o sebi i mjestu, općina Razkrižje će ove godine dobiti  posebno priznanje Andragoškog centra Slovenije.

 

Autorica: Vesna Arhar-Štih 

Snimatelj: Robert Doplihar

 

 

Razkrižje uz slovensko-hrvatsku granicu vrlo je stara naseobina. Od davnina ovdje je važno prometno raskrižje, po čemu je mjesto dobilo naziv, jer se tu križaju putovi prema Lendavi, Ljutomeru, Čakovcu i Varaždinu. Rijeke Mura i Šćavnica jednako su tako dale svoj doprinos ovoj prometnosti. Naselje se nakon osamostaljenja Slovenije moralo suočiti s neživotnom granicom, koje prije u zajedničkoj državi nije bilo.

Razkrižje ima bogato kulturno i prirodno naslijeđe i vrlo predane stanovnike, koji u okviru mnogih priredbi njeguju običaje i sjećanja na prošlost. Za svoje aktivnosti na različitim područjima, uključujući obogaćivanje znanja o sebi i mjestu, općina Razkrižje će ove godine dobiti  posebno priznanje Andragoškog centra Slovenije.

Rijeka Mura tiho i mirno teče kroz slikoviti dio istočnog dijela slovenskog teritorija, nedaleko od središnjeg mjesta Razkrižje, oko koga je razasuto još puno malih sela.

Putovi su se ovdje uvijek ukrštavali i s istoka vodili na sve strane - u Mađarsku, Hrvatsku i dalje na sjever i zapad Europe. Samo vlastitom tvrdoglavošću i voljom Pomurci su uspjeli očuvati svoju kulturnu baštinu, stare običaje i kulinarske posebnosti. I zaštititi i svoj krajolik, stisnut uz granicu.

STANKO IVANUŠIČ, predsjednik općine Razkrižje govori: »Nalazimo se na šengenskom seoskom gospodarstvu Kunčič, na samoj crti granice - a posebnost ovog seoskog gospodarstva je da je jedan dio posjeda na slovenskoj strani, a drugi dio na hrvatskoj strani«.

 

Rijeka zna kako su ovdje prije više od pet tisuća petsto godina živjeli tadašnji stanovnici, ali tu tajnu tiho čuva za sebe.

Seljani su u znak sjećanja na tadašnje vrijeme postavili prapovijesno selo. Dakako, ne bez osnove: arheolozi su na ovom mjestu našli glineno posuđe iz bakrenog razdoblja i uspjeli su rekonstruirati nekadašnje životne navike. Sada se seljani povremeno okupe i pokušavaju prikazati i obnoviti tadašnji način života. Pečenje kruha nije bila jednostavna stvar. 

Rijeka Mura poznata je i po svojim brojnim rukavcima. U njezinim mirnim vodama rado se ogleda drveće, u vrijeme kada mnoge pritoke i slapovi gube svoj ledeni oklop.

 

A jedan od tih pritoka kod svojeg izvora ima baš posebna svojstva. Ta voda iz Ivanova izvora još je prije 300 godina privlačila ljude i blagotvorno utjecala na vid i otklanjala gušavost. Još i danas ima sva ta dobra svojstva. Legenda kaže da od nje slijepi progledaju.

Zbog svojeg prirodnog položaja prostor oko izvora naprosto poziva na prikazivanje kazališnih predstava. Razkrižani su poznati po svojim priredbama koje svake godine priređuju uz izvor ljekovite vode.

Kasnobarokna crkva posvećena je Ivanu Nepomuku, zaštitniku mostova, splavara i mlinara.

Godine 1783. iz Beča je u crkvu stigao dar carice Marije Terezije: neobično oblikovan križ, načinjen od američkog drveta i ukrašen  indijskim školjkama.

 

Daleko po selu odzvanja melodija udaranja čekićem.

Dolazi iz najstarije i jedine očuvane kovačnice u ovom dijelu Slovenije.

Kovač ANTON HORVAT ima misiju: »Nekako sam si stavio u zadatak da ovaj alat kulturno i s poštovanjem sačuvam, i to samo zato što sam se tu rodio, tu sam ostavio svoje djetinjstvo, svoju mladost. Alat je također isprepleten mojim osjećajima i događajima koja sam ovdje proživio.«

Kovačnica i seosko domaćinstvo nisu samo za razgledavanje poput muzeja, još i danas kovač Anton spretno vitla čekićem, a za njime nimalo ne zaostaje njegov unuk koji je već sada, sa 12 godina, odlučio da će preuzeti i sačuvati kovačku baštinu.

Dok kroz krajolik odzvanja vesela pjesma kovačkog nakovnja, iz  prostorije u kojoj se peče rakija širi se miris po domaćem ognjištu. Domaćice na starom štednjaku pripremaju i peku slasne raskriške mlince. Voće u bačvama se polako prekuhava i pretvara u rakiju…

A Mura mirno teče dalje i prije nego što prijeđe granicu još se jednom osvrne po krajoliku i tiho oteče na hrvatsku stranu.

 

 

Vezane teme:

Občina Razkrižje

Pomurje

Štrigova