Dramsam - dvorska glazba u kaštelu

 

Starinska je glazba prije otprilike godinu dana našla svoj dom u kaštelu Gorizia. Idealan je to smještaj za zbirku instrumenata koja prikazuje razvoj  glazbe kroz povijest. Sviraju iz glazbenici ansambla Dramsam, koji već 30 godina proučavaju starinsku glazbu.

 

Autor: Piero Pieri

Snimatelji: Alberto Lutman, Franco Schiulaz

 

 

Oni istražuju izvore stare dvorske glazbe i repertoar. Ali i daju inicijativu za gradnju starinskih instrumenata. Ali samo najvrsnijim znalcima povjerit će izradu lutnja. I to točno prema originalnim povijesnim metodama.

 

Dakako, ne postoje snimke iz toga doba, a rekonstrukcija srednjovjekovnoga zvuka kao da ima samo jedan ideal: da dobro zvuči. Nadahnuće nalaze svagdje: na slikama, na freskama u srednjovjekovnim crkvama, na skicama i crtežima renesansnih majstora.

 

PAOLO CECERE nastoji približiti ugođaj suvremenom uhu: „Akustički zakoni o materijalima – ne znam kako i zašto, ali otad se nisu mijenjali. Ono što je rekonstruirano na određen način, zvukom korespondira na isti način, i nakon tisuću, pa i više godina.Tu imamo preteču instrumenta koji je možda “pretekao” dolazak ouda, odnosno lutnje, u srednjovjekovnu Europu.  Možda je nastao iz "citole", poznate u rimskoj kulturi.“

U ovome su slučaju citola zvali taj u Italiji vrlo čest instrument. Izabrali bi drvo, oblikovali ga i izdubli, uobličili zdjelu, te dodali rezonator je od kože... kao bubanj.

Usavršili  su sisteme izgradnje koji su primjereniji timbru i – ukusu koji je stalno bio podložan promjenama, primjerice ova lutnja.

 

Ansambl  Dramsam organizira predavanja, razgledavanje, koncerte, izložbe... I festival  dvorske glazbe. Učenici i drugi posjetioci upoznaju se sa zanosnom zvučnom dimenzijom koja u svojim glazbenim formama otkriva  začudnu modernost.

Primjerice, tu je mehanička harfa, kod koje su na mjestu prstiju ili pera mehaničke dirke, a tek na njima su pera.Tako pritiskom na dirke instrument ima svoj prepoznatljiv zvuk izrazitoga timbra, s ojim je moguće dobiti i polifoniju.

PAOLO CECERE nastavlja: „Prije smo imali dva pera, a sad ih je moguće imati mnogo više, pa je i rezultat drukčiji… Iz  ovoga su se starinskoga instrumenta razvili spinet i klavičembalo.

Ova glazba ujedinjuje sve temeljne pojmove  moderne zapadne glazbe, ali traži sintonizaciju s tišim ambijentom, manje bučnim od suvremenoga. Zove nas tisuću godina unatrag i prerasta u poetski doživljaj, koji je istodobno i nov i starinski.

 

 

 

Vezane teme:

Dramsam

Il Castello di Gorizia