Šuma sjećanja za djecu među zvijezdama

Neki odrasli ljudi zauvijek sačuvaju dijete u sebi, a neka djeca nažalost ne stignu odrasti. Neutješni roditelji, koji su ostali bez sinova i kćeri, posvetili su im šumu sjećanja kod Wemdinga u Švapskoj.

Posebna je to šuma. Prije par godina zasađeno je prvo drvce, a danas je čistina već puna: ovdje je već više od 150 voćki. I svaka je druge sorte, jer svako stablo simbolizira najmanje jedno dijete koje je preminulo prije poroda, pri porodu, ili nedugo poslije u ranom djetinjstvu. Stabalca roditeljima pružaju utjehu jer njihovo dijete u njima kao da nastavlja rasti. Poseban je ugođaj kad u proljeće procvjetaju, ili se ujesen okite šarenim voćkama. 

Zimi, pak, kad krajolik posve zabijeli, iznimno je dirljiva šetnja kroz tu šumu sjećanja, kako kažu – na djecu među zvijezdama. Tako ju je prozvala Anna Maria Böswald, čija ideja je bila napraviti ovaj neobični spomenik. Inače aktivistica pokreta za očuvanje prirode u Njemačkoj, ona je dugo promatrala kako se teško suočavaju s besprimjernom tugom roditelji koji su izgubili dijete, ili čak više njih. Uočila je da to nije samo psihološki, već i društveni problem. 

Naime, ljudi koje pogodi takva nesreća često se povlače u sebe, prorjeđuju socijalne kontakte, a nerado uopće i govore o tome. S vremenom je došla do zaključka da je u procesu žalovanja važno učiniti nešto za opće dobro, čime će simbolična veza između neba i zemlje dobiti opipljiv oblik, a roditelji će vidjeti kako ona raste umjesto njihova djeteta i svojom ljepotom bar na trenutak može usrećiti i druge ljude.

Tako ovaj rezultat samopomoći postaje svima vidljiva "zvjezdana šuma" i djelotvornije od riječi ruši ograde svojevrsne tabu teme. Važno je i to da su mjesta u parku besplatna, za razliku od onih na grobljima. Zapravo, područje ustupa gradska uprava, poput svakog drugog javnog parka, a svatko se brine za biljku koju je posadio i za njezin okoliš. Cilj je stvoriti ovakve šume sjećanja i u drugim regijama, kako bi se što većem broju roditelja dala slična prilika te da ne moraju putovati predaleko kako bi obišli svoje stablo spomena.