Papuk, čudo prirode

Hrvatska žitnica Slavonija, poznata je po plodnoj ravnici i hrastovim šumama. A usred ravnice stoji biser – planina Papuk.

Zbog iznimne geološke i biološke raznolikosti, bogatstva rijetkih i ugroženih biljaka i životinja, te vrijedne kulturno–povijesne baštine, Papuk je 1999. proglašen Parkom prirode. Prostire se na površini od 336 četvornih kilometara, a nalazi se na području dviju županija, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske. Također, prvi je hrvatski geopark koji je postao dio europske i svjetske UNESCO-ove mreže geoparkova.

Jedinstven je po geološkim tvorevinama koje su nastale u različitim razdobljima razvoja Zemlje. Posebno su vrijedni fosilni ostaci organizama koji su prije 16 milijuna godina živjeli u Panonskom moru. Ondje je i prvi geološki spomenik prirode u Hrvatskoj, zaštićen 1948. zbog jedinstvene morfološke pojave – stupastog lučenja vulkanskih stijena. Stijene riolita stare su oko 70 milijuna godina i po njima se Papuk razlikuje od ostalih slavonskih planina.

Bez daha ostavlja i Jankovac, gorska dolina iznimne prirodne ljepote. 1955. proglašen je zaštićenom Park-šumom. Nazvan je po grofu Josipu Jankoviću, vlastelinu iz Voćina, velikom zaljubljeniku u prirodu, koji je dao urediti cijeli prostor i iskopati dva jezera. Zaželio je da mu ova planina bude počivalište, pa je iznad doline, u pećini, njegova grobnica. Njemu u čast uređena je "Grofova poučna staza" koja prolazi najljepšim dijelovima Parka.

Bujna vegetacija dom je mnogobrojnih ptica, divljih životinja, leptira. Iznimno bogata je i flora Papuka, s više od 1200 vrsta biljaka. Šumom se gospodari ali se njeguje koncept sekundarne prašume, što znači da se nastoji što manje intervenirati u prirodu, jer se tako čuva bioraznolikost. Ova netaknuta priroda privlači brojne posjetitelje. Mnogi se vraćaju jer kad jednom zavolite Papuk, ta ljubav nikada ne ugasne.