Caterina, glazbenica i pastirica

Biti pastir u eri umjetne inteligencije sigurno je zanimljiv izbor. Talijanka Caterina De Boni je akademska glazbenica, ali najdraže od svega joj je - biti pastirica.

Caterinu De Boni oduvijek je privlačio lutalački način života pastira. Odmalena je voljela s ocem ići pozdraviti ih, kada bi prolazili sa svojim stadima. Ljubav prema biljkama naslijedila je od bake, pa je diplomirala znanost o bilju. No kćer uličnog svirača privlačila je i glazba, diplomirala je i na akademiji, svira harmoniku i violinu. Ali najviše od svega voljela je ići pomoći pastirima, tako je naučila tajne zanata.

Iako je akademska glazbenica, strast prema prirodi bila je jača. Popustila je svojoj ljubavi prema ovcama i odrekla se modernog načina života. Udala se za pastira, uz njega dodatno ispekla zanat i već godinama vodi ovce ravnicama Pordenonea i visoravnima Dolomita. Ne romantizira pastirski život, kaže da je težak i traži mnogo odricanja, ali nikada ga ne bi mijenjala. Nerijetko zastane nasred livade, uzme violinu u ruke i zasvira. Jer i umjetnost je Caterinina velika ljubav.

Svoj, ali i život drugih pastira, opisala je u knjizi "Ovčjim korakom". U njoj donosi svoje fascinantno putovanje dugo 15 godina, pomaže razumjeti svijet pastira koji slijede ritam prirode, a u kojem su životinje, ovce, uvijek na prvom mjestu. Uz supruga i kćer, ovce su joj najveća ljubav. O njima brine, razumije ih, pati s njima kad su bolesne, s njima se osjeća prirodno, spontano. Nomadski život s ovcama ne bi nikada zamijenila za udobnosti modernog načina života.

S industrijalizacijom i globalizacijom ovčarstvo u Italiji se promijenilo. U tekstilnoj industriji se koriste sintetički materijali, pa se vuna sve manje otkupljuje. Janjetina se uvozi, manje se kupuje ona s talijanskih planinskih pašnjaka. Ali ništa od toga ne može umanjiti Caterininu ljubav prema njezinom poslu. Dok uživa u prirodi i svojim četveronožnim vunastim prijateljima, nada se da će se i ta grana gospodarstva ponovno više cijeniti.