Život na visini

Martina Stürz iz Južnog Tirola napustila je gradsku vrevu i započela novi život u prirodi. Njezina je priča dodatno zanimljiva, jer do seoskog imanja na kojem živi može stići samo žičarom. 

Obrazovana, mlada žena, koja govori nekoliko jezika i koja je živjela gradskim životom i mnogo putovala, jednoga je dana odlučila napraviti zaokret. Započela je život potpuno drugačiji od onoga kakvim je do tada živjela. Preselila se na planinu. Ondje gdje kruže supovi i orlovi, zrak je savršeno čist, tišina zaglušujuća a pogled oduzima dah. Ona nije samo promatrač prirodnih ljepota. Ondje živi i radi na planinskoj farmi. 

Farma se na strmoj i kamenitoj padini nalazi još od 13. stoljeća. Velika je i opasnost od lavina na tome području, pa život nosi puno izazova. Možda najveći je kako do farme stići i kako se spustiti u civilizaciju, jer do gore nema ceste. Imanje je s podnožjem povezano samo žičarom a vožnja crvenom gondolom kroz predivni pejzaž traje šest minuta. Lokalne vlasti nikada nisu pristale izgraditi pristupnu cestu jer je preskupa da bi služila samo jednom imanju.

Ali nije se Martina odlučila za životni zaokret tek tako, samo zato što je zaljubljenica u prirodu. Glavni razlog je ipak bila ljubav, odnosno Klaus Gufler. Prvi puta se na 1700 m visine žičarom odvezla kako bi kao volonterka pomagala u žetvi. Upoznala je Klausa i planula je ljubav. Veoma brzo shvatila je da s njim želi dijeliti život ali i da joj je njegov način života više nego prihvatljiv.

Klaus se bavi poljoprivredom i stočarstvom. Uzgaja goveda i autohtonu pasminu pasajerske koze, a posebna strast su mu konji. Martina se izvrsno snašla u tome. Njezina briga je, osim poljoprivrede, stado ovaca o kojima brine s puno posvećenosti i ljubavi. Slobodno vrijeme najviše voli provoditi u šetnji planinskim obroncima s Klausom i njihovim psom. A kad vrijeme dopušta, rado se žičarom spusti u dolinu na druženje s prijateljima.