Pamćenje Slovenije

"Spomin Slovenije" originalni je naziv nedavne izložbe, koja bi se mogla smatrati slikopisnim presjekom nacionalnog identiteta u svjetlu sjećanja čovječanstva.

Notni zapis Beethovenove 9. simfonije, Benzov plan za motor s unutarnjim izgaranjem, dnevnik putovanja u Indiju Vasca da Game, prva tiskana Guttenbergova Biblija… Sve je to među 496 dokumenata uvrštenih je na UNESCO-ov popis spomenika svijeta. No, budući da ima puno više važnih dokumenata diljem svijeta, postoje i nacionalni te regionalni popisi. Takve ima i Slovenija, čiji su muzealci udružili snage i primili se golemog zajedničkog posla kako bi predstavili jedinstvo toga blaga.

Bio je to iznimno zapažen kulturni događaj. Izložba je bila otvorena tijekom prosinca prošle godine u Slovenskom nacionalnom muzeju u Ljubljani, a njezini odjeci čut će se jamačno juš dugo. Tu su, naime, prvi put na jednome mjestu prikupljeni najznačajniji slovenski povijesni dokumenti i rukopisi. Neke od njih se inače uopće ne može vidjeti, jer su brižljivo pohranjeni u zasebnim prostorima pod specifičnim uvjetima. 

Zbog osjetljivosti izvorne građe postav je mogao ostati dostupan javnosti samo mjesec dana. A izloženo je deset dragocjenosti. Od starijih srednjovjekovnih dokumenata tu su isprave grofova Celjskih, Stiški rukopis, Statut grada Ptuja, knjige franjevačkog samostana Novo Mesto. Iz 16. stoljeća je Biblija Jurja Dalmatina, Piranski kodeks i korespondencija Primoža Trubara. A noviju povijest predstavljaju Herbarij Janeza Krstnika Flyssera, ostavština pjesnika France Prešerna i Logoraški tarok Borisa Kobeta s kraja 2. svjetskog rata.

U Sloveniji je 2020. osnovan UNESCO-ov Nacionalni odbor za program "Pamćenje svijeta" (Memory of the World). Čine ga tri reprezentativne struke koje čuvaju pisanu kulturnu baštinu: arhivi, knjižnice i muzeji. On djeluje pod okriljem Nacionalne komisije za UNESCO, čija je svrha popularizirati program pisane kulturne baštine trima razinama: međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj. U međunarodnome registru Slovenija trenutno ima "Codex Suprasliensis" (Retkov Sbornik) iz 10. stoljeća, koji se smatra najstarijim poznatim pisanim dokumentom na slavenskom jeziku i čuva se u tri zemlje - Poljskoj, Rusiji i Sloveniji.