Don Ivica, "otac" tetrijeba

U Hrvatskoj je tetrijeb gluhan toliko ugrožen da ga se još može naći samo na Velebitu i u Gorskom kotaru. Jedan svećenik posljednjih se godina sustavno bavi spašavanjem te ptičje vrste. 

Tetrijeba gluhana (lat. tetrao urogallus) često zovu najživopisnijom hrvatskom kokoškom, iako ga se može naći u planinskim krajevima na svim stranama Alpa. I u svim zemljama gdje ga još ima pod nekim je posebnim programom zaštite, jer pripada najugroženijim životinjskim vrstama. Ta golema, tusta ptica raskošna perja može težiti do nekih pet kilograma i dostići dužinu od 85 cm. Don Ivica Križ u Prezidu nadomak granice sa Slovenijom, od 2012. uspješno održava "Uzgojni centar tetrijeba gluhana Gorski kotar". 

Ovoga svećenika teutonskog reda s redovitom službom u Postojni često zovu i "otac tetrijeba". Njemu to ne smeta, naprotiv – sve dok su njegove "velike kokoši" na sigurnom. Rezultati toga predanog rada vidljivi su postali nakon nekoliko godina postojanja ptičjeg prihvatilišta, kad se izleglo šest prinova. Bio je to jedinstven uspjeh, jer do tada nitko u Hrvatskoj nije uspio uzgojiti tetrijebe u volijerama. Iznimno je važno da se oni osjećaju slobodno i nemaju osjećaj da žive u zatočeništvu. Posebno delikatno i dinamično vrijeme je parenja na kraju zime, kad priroda tek počne zelenjeti. 

Tada mužjaci počinju svoj zavodnički pjev i međusobno se bore dok se ne utvrdi tko je dominantan u jatu i stoga ima prednost prilikom odabira ženki. Don Ivica pun je razumijevanja za te pričje navade i pomaže im koliko god može svojim ljudskim snagama. Ne miješa se u međusobne odnose, ali budno prati kako teku rivalstva mužjaka u jatu. Svakom od njih dao je ime, jer kaže da su različiti i po vanjštini i po osobnosti. To se izravno odražava na rezultat sezone parenja. Recimo, ako mužjaci zapjevaju, a ženke ih ne ohrabre svojim ponašanjem, ništa od jaja.

Kad se pilići izlegu, to je najveća radost zaštitnika i uzgajivača. Jer svaka ptica treba poživjeti barem tri godine prije no što je spremna brinuti se za mlade. Naravno, dobar pastir mora se svakodnevno baviti i svojim ljudskim stadom u župi za koju je odgovoran. Dok je on "na poslu" u Sloveniji, na obiteljskom imanju zamjenski otac i majka pticama su njegovi roditelji. Sudeći po stalnom porastu broja jedinki, oni su zajedničkim snagama učinili presudni pomak u očuvanju tetrijeba gluhana u Hrvatskoj.