Nasljeđe Tarjana

 

Jedva 60 kilometara od Budimpešte nalazi se Tarjan, gdje se dvije trećine od 2700 stanovnika izjašnjava Nijemcima. Kulturne tradicije sela već su pomalo bile u nestajanju, ali zahvaljujući trudu entuzijasta čuvara tradicija počinju oživljavati. Mještani su toliko ponosni na svoje korijene da godišnje na brojnim priredbama i susretima hvale svoje podrijetlo i sjećaju se onih zahvaljujući kojima njihova kultura i tradicije razlikuju ih od okoline.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Lászlo Szögi

 

 

Selo živopisne ljepote u brežuljkastom, potocima isprecjecanom kraju, leži u zagrljaju vijenca gorjaGerecse. Obrađivanje vinograda je nasljeđe bavarskih predaka, jer je obitelji Esterházi prije 280 godina ovdje naselila 40 njemačkih katoličkih obitelji. Tako je Tarján postao većinom njemačko selo i započeo je procvat svojstvene švapske kulture u Mađarskoj.

Spomen predaka danas čuvaju samo stari nadgrobni kameni spomenici, od kojih su oblikovali veliki križ koji gleda prema pradomovini.

U katoličkoj crkvi brižno čuvaju dokumente na kojima se može vidjeti i trag ruke Johanna Georga Kollera, čije je u tintu umočeno pero 1756. godine otvorilo matičnu knjigu krštenih.

 

Mještani rođeni u tridesetim godinama prošlog stoljeća još najprirodnije govore švapski dijalekt, točno onako kako su naučili od svojih djedova i baka.

JÓZSEFNÉ REINER, rođena kao Katalin Keindl, tako govori: ˝Imala sam devet godina kad mi je umro otac. I ni jednu mađarsku riječ nisam znala, jer smo kod kuće s roditeljima, djedovima i bakama uvijek govorili samo švapski. Da, samo njemački. Onda je došlo vrijeme kada se nije smjelo govoriti njemački, a ja nisam mogla izgovoriti ni riječ.˝

Tako se s naraštaja na naraštaj nasljeđivao jezik, običaji, recepti, čak i narodna nošnja.

Cilj članova Njemačke manjinske udruge Tarjana je da održe na životu švapsko nasljeđe sela i predaju ga sljedećem naraštaju. Naravno, za to je bezuvjetno potrebna otvorenost mladih, ali čini se da toga ne manjka.

Član Njemačke manjinske udruge Tarjána RICHÁRD SCHNEIDER otkriva: ˝Tijesno sam povezan kako s plesom, tako i s glazbom. Ako začujem samo jedan ton, u mom tijelu se pokrece proces i dolaze ritmovi, dođe mi želja za plesom.˝

Duša i motor plesne skupine triju naraštaja je Ágnes Schneiderné Bachmann, čija tri sina također sviraju i plešu u skupini. Jedan je od njih i RICHÁRD, koji kaže: ˝Po meni je jako važno da dalje njegujemo običaje jer nam ih je ostavila starija generacija i naša je dužnost njegovati ih dalje. Mislim da se tomu svatko raduje. Sve za Tarjan, sve za zajednicu!˝

Ove godine je udruga objavila jedno slikom bogato, izvanredno zahtjevno knjiško izdanje o tome kako danas izgleda jedno švapsko selo očima mladih.

 

Neumorni čuvari tradicija ni dalje ne miruju. Željeli bi uspostaviti veze s onim bavarskim naseljima otkuda su njihovi preci stigli u ovaj kraj.

KATALIN BACHMANN tako zaključuje: ˝Ne znamo točno otkuda potječu naši preci. Znamo da su u Mađarsku stizali takozvanim ulmskim brodovima. Vjerojatno su ih sakupili iz više sela i 1737. godine su stigli ovamo u Tarjan naseljavanjem obitelji Esterhazi koja je bila jako znamenita kneževska obitelj ovdje u Mađarskoj. Ovo naselje ustvari postoji već od 1737. godine i jezik je još uvijek prisutan, običaji još postoje, a mi se još uvijek osjećamo Nijemcima u Mađarskoj. I to je vajvažnije.˝