Akvaponika, organska hrana

 

Avaponika je novi trend organske proizvodnje hrane, odnosno istovremene proizvodnje povrća i riba. U Sloveniju ju je dovelo prvo akvaponsko poduzeće u Sloveniji, ˝Ponika˝ iz Šmarjeških toplica. Posljednjih godina brzo se proširila iz  Australije u Ameriku, a u Europi tek radi prve korake. Pomoću akvaponskog sistema može se uzgojiti do 150 vrsta povrća ili voća. Vrlo je prikladan za ljude koji nemaju svoj vrt ili zemlju.

 

Autorica: Jasna Krljić Vreg

Snimatelj: Jure Nemec      

 

 

Akvaponski vrt si možemo predstaviti kao staklenik u kome su gredice, iz kojih raste povrće. U stakleniku je obavezan i akvarij s ribama. Sve zajedno je povezano s cijevima po kojima se pretače voda.

Dr. VESNA MILIČIĆ, suosnivačica ˝Ponnoda˝, kaže: ˝Iz bazena s ribama teče obogaćena voda do gredica s biljkama. Biljke preuzmu sve te hranjive tvari što ostaju od riba u tom bazenu i ostatke riblje hrane. Zatim biljke izvuku hranjive tvari i pročiste vodu za ribe.˝

Staklenik mora imati pravilan nakošeni položaj, kako bi zimi, kada ima manje sunca, došlo što više topline i svjetlosti, što se akumulira u crne posude s običnom vodom.

 

 

Direktorica ˝Ponnoda˝ dr. MAJA TURNŠEK HANČIČ pojašnjava: ˝Voda se preko dana zagrije i zatim opet vraća natrag toplinu. Ono što time dobivamo jest to, da razdoblje rasta produžujemo za znatno duže vrijeme. Kako to ne bi bio neki obični staklenik, mi se  trudimo postići uvjete za što duži uzgoj bilja u takvom sistemu.˝

 

 

Pomoću akvaponike može se uzgajati raznovrsno glavato povrće, rajčica, krastavci, tikvice, ljekovito bilje, aromatično bilje. I dakako ribe. Proizvodnja je moguća gotovo cijele godine, pa i onda kada su vanjske temperature debelo ispod minusa.

Kod akvaponike je važan zdrav materijal za sadnju. U usporedbi s proizvodnjom na zemlji ima čak nekoliko prednosti. Povrće nije potrebno zalijevati, proizvedeno je na prirodan način, jer nema dodanih umjetnih gnojiva ili fitofarmaceutskih sredstava, koja bi štetila ribama.

Dodaju se samo hranjive tvari popt željeza, kalcija i kalija, što ih ribe ne proizvode.

 

 

Ako se pojave štetnici, kao što su kukci ili plijesan, uklanaju se mehanički ili biotičkim pripravcima. Ipak, uz pravilan nadzor nema poteškoća. Prednost je i izuzetno mala potrošnja vode.

 

Akvaponika je prikladna za samosnabdijevanje manjih proizvođača jer se radi o savladivoj veličini staklenika, gdje je i nadzor lakši. Drugi smjer vodi u izgradnju većih sistema, kakav je recimo u Prekmurju, gdje je postavljen akvaponski staklenik na 400 kvadratnih metara.

 

 

Slovensko tržište je loše snabdjeveno vlastitim povrćem, u stanju je lokalnim povrćem pokriti tek trideset posto tržišta. Zato su u ˝Poniki˝ postavili cilj da pod jednom robnom markom udruže proizvođače i nastupe na tržištu.

Lokalno, na organski način proizvedeno povrće ima sve više kupaca.