Strani svećenici stižu u Bavarsku

 

Sad je sve u znaku ˝integracije˝, pa tako ako danas u bavarskoj crkvi vidimo župnika iz Afrike ili Indije – on zasigurno nije posjetitelj. To je posljedica župničkoga deficita. U Biskupiji München-Freising čak je četvrtina župnika iz inozemstva. Od toga ih je 41 iz Indije, a 21 iz Afrike. Razlog može biti slabljenje vjere, više drugačijih atraktivnih poslova, ili stajalište katoličkih obitelji o celibati. Uglavnom, čini se da sve manje mladića želi u svećenike. Kako je takvom župniku koji je potekao iz posve drukćijega kulturnoga kruga? Integrira li se on u zajednicu ili vjerski krug integrira njega?

 

Autor: Nils Kopp

Snimatelji: Volker Gabriel, Thomas Katze

 

 

Nama je zima posve normalna stvar, A njemu je bila nešto posve novo: stigao je iz u Indije.

Pater VIJAY KUMAR govori kroz smijeh: ˝Dakako, puno sam čuo o snijegu. Ali kad je doista pao, svi smo izašli, ja i prijatelji, ostali smo bez riječi od čuda. No ubrzo smo se  snašli... Jedno doista nezaboravno iskustvo!˝

Sad je pater Vijay u Münchenu, u gradskoj četvrti Fürstenried, kojoj je prijeko potreban. Doista, rijetko tko u Bavarskoj danas želi poći u svećenike, pa u 750 župa Biskupije München-Freising sada ima gotovo 200 inozemnih župnika.

Pater Vijay već se uklopio u sredinu, bar što se tiče odjeće. A dosta su mu pomogle župske tajnice. Ipak su mu jako važne nošnje i običaji domovine, pa je sa svojom pastvom posjetio rodno selo u zapadnoj Indiji, gdje žive mnogi njegovi prijatelji i rođaci.

˝Redovito telefoniram svojoj braći i sestrama. Imamo Internet, tako uvijek znam kako je kod kuće˝, kaže pater.

Podne, vrijeme za objed. Za ručak se redovito sastaje s drugim župnicima reda kojemu i sam pripada. I mnogi su od njih potekli iz drugih kultura - Kine, Indije ili Filipina. Krivo im je jer ne mogu uvijek spriječiti interkulturalne nesporazume u svojim bavarskim župama.

Pater RODEL LIGUID, kapelan u Großhadernu, rodom Filipinac blago se žali: ˝Recimo točnost... U mojem je zavičaju točnost nešto posve drukčije. Mi na Filipinima kažemo: deset je sati. Paa pogledamo jesu li ljudi na okupu. Ako nisu malo pričekamo, 10 minuta ili više, ovisi. A ovdje moramo biti točni, inače nas čeka jezikova juha.˝

Zato strani župnici u Bavarskoj moraju pohađati školu koju organizira Biskupija – a sve ih je više.

Tu se pripremaju za razne izazove, jer biti župnik u Bavarskoj doista nije isto što u Africi ili Indiji.

Voditelj župničkoga personala JOSEF KAFKO kaže: ˝Da, ja sam se u razgovorima s inozemnim župnicima uvjerio da su kod nas u Njemačkoj župničke obveze veće i obuhvatnije nego u Africi ili u Indiji.˝

Tako i pater Vijay svaki dan obavlja tekuće administrativne poslove, potpisuje formulare, telefonira siručnim tijelima – i to u dvije župe, dvije crkve i dva tajništva. I to je posljedica manjka župničkog osoblja.

Nedjelja, 10 sati. Počinje misa. Pater Vijay ne vodi službu Božju drukčije nego što određuje liturgija, ali dopušta si neke sitnice: oltar je šareniji, a i propovijed se razlikuje od tipično bavarske propovijedi… S osmijehom kaže: ˝Tako glasi pjesma na mojem dijalektu!˝

Odziv vjernika je izvrstan. Svi rado komentiraju:

- Lijepo je, srce nam se razgali.

- Naučili smo da se stavovi uvijek malo razlikuju. A neki konzervativni stavovi, česti kod starijih župnika, mogu i moraju malo popustiti...

-  Imamo tu otvorenost svjetske crkve i mladoga, aktivnog župnika, Baš mi se to sviđa.

Eto, veću je otvorenost odnedavna unio župnik iz Indije – bar jedna pozitivna posljedica nedostatka svećenstva u Bavarskoj!