Zabavne povijesne subote u osiječkoj Tvrđi

 

Grad čine ljudi, a oblikuje ga povijest. Osijek, najveći slavonski grad svoju je povijest pretočio u svakodnevicu, sve više turistički obojenu. Oživjele su legende i priče, čarobni mirisi višestoljetnih recepata šire se gradom, a osim posjetitelja u njegovu prošlost putuju i starosjedioci - Essekeri.

 

Novinarka: Stela Sep

Snimatelj: Bojan Draksler

 

 

Jutrom se čuju zvona osječke katedrale. Kome zvono zvoni? - može se zapitati putnik namjernik koji se petkom prijepodne zatekne u gradu na obali Drave, kojega u turističko-propagandne svrhe vole nazivati Gradom na granici s Turskim carstvom. Burna ga prošlost prati u stopu, a svaki je osvajač ostavio svoj trag. Onaj turski, neslavni, živi baš u zvonicima svih osječkih crkava.

MISLAV PAVOŠEVIĆ iz Udruge za turizam i kulturu putovanja "Putovanja Slavonijom" znade zanimljivosti poput ove: „Osijek je od turske, otomanske vlasti oslobođen jednog petka i bilo je točno 11 sati kad je zadnji turski vojnik napustio Osijek i u sjećanje na taj trenutak već tog dana zazvonile su sve crkve u 11 sati i nastavile zvoniti do dan-danas, preko 300 godina svakog petka u 11 sati zvuči kao da je podne.“

 

Turski je Osijek u tom 17. stoljeću izbrisala Tvrđa, vojno-stambena utvrda austrijske vojne uprave , i danas perjanica grada. A zašto petkom zvona zvone,zaboravljeno je već do kraja 19. stoljeća.

 

PAVOŠEVIĆ nastavlja: „Pošto je kod nas u Slavoniji običaj da se petkom ne jede toliko mesa, nego bezmesna jela kao tjestenine,onda su osječke kuharice i kuhari shvatili da je idealno vrijeme da ručak bude potpuno gotov do podneva da je idelano vrijeme u 11 sati kad im sve crkve tako kažu, u kupuću vodu da ukuhaju knedle i tako su taj 11-ti sat petkom nazvali knedl-sat.“

A knedle i to sa šljivama, gastronomsko nasljeđe Austro-ugarske i danas je na uobičajenom jelovniku Osječana. U opus "Austro-ugarskog fast food-a" spada i granatir-marš, 300-tinjak godina stari recept za tijesto s krumpirom kojim su se hranili austro-ugarski vojnici.

Hrana je, dakako, važna Slavoncima, poslovično velikim gurmanima, no još im je važnija burna prošlost. Povijest se tako zrcali u svakodnevnim detaljima ... Tko zna kakvim su još pričama i legendama svjedočili, primjerice, ferali.

 

A blago osječkih obitelji svake se prve subote u mjesecu nađe na Sajmu antikviteta.

Antikvarka MILKA KULIĆ pokazuje svoje blago: „Ovo su vam stare lampe stolne i to su pretežno građanske zato što su one jendostavne bile što su se na zid vješale i imale ono ogledalo iza, a ove lampe si rijetko tko mogao priuštiti.To je išao porculan, svaka vam je ručni rad,znači rađena, s tim da ove dvije su poseban primjerak, to je majolika u pitanju i njih jako rijetko. Onda imate ove šalice, svaka šalica vam je jedinstvena, unikatan rad i za ovu jednu šalicu ljudi su cijelu godinu skupljali novac.“

I svaki je izložak put u prošlost, svjedoči o europskoj pripadnosti tog grada na Dravi koji svake godina u posjet prima sve više znatiželjnika. Baš u vrijeme Sajma antikviteta kreće i šetnja u povijest, sa svim detaljima, zanimljivostima i posebnostima, uz jedini uvjet - plaćanje Bećarine.

 

Vodič iz Udruge "Putovanja Slavonijom" DOMAGOJ BUTKOVIĆ ovako počinje turistički obilazak u kišan ljetni dan: „Onaj 'majstor sa 3. kata' je odlučio da će nam ipak podariti jednu lijepu šetnjicu, jednu suhu šetnjicu i nadam se da će biti i ugodna šetnja kroz povijest grada Osijeka.“

 

I krenu tako stopama vojskovođa i vojnika, građanstva i plemića.

Kada se od šetnje i od povijesti umore, zavrijedili su nagradu, gastronomske je naravi ovo odličje - knedle sa šljivama i granatir-marš.  U povijest ovoga grada tako se uplovi svim čulima... Provjerite!

 

 

Vezane teme:

Osijek online

Turistička zajednica grada Osijeka

Kuturno-povijesni turizam