"Materina Priča" u Zagrebu

 

U samom srcu Zagreba, hrvatske metropole, na jednom je uglu život stao prije 100 godina. Iza vrata, znanja su i zanati koje su majke prenosile na kćeri.

Otuda i naziv ˝Materina priča˝, koji je smislila njezina osnivačica, dizajnerica MINA PETRA: ''Ono moje sjećanje: baka za starim tkalačkim stanom, ona ljepota, raskoš kada se ustvari imalo malo, a imalo se sve." 

Vrijedna etnološka zbirka - ostvareni je san priznate etnodizajnerice koja s udrugom ˝Petrine pletilje˝ već desetljećima promiče hrvatsko rukotvorstvo. Uz stalni postav, predviđene su radionice lepoglavske ili paške čipke, te tkanja. Nevenka je vještinu brusila godinu dana.

NEVENKA RADOČAJ, tkalja iz Posavskih Brega, objašnjava put usavršavanja u tome delikatnom poslu : ˝Za metar platna, ove širine sad mi je potrebno 2-3 sata, ali sjedenja, ne razmišljanja o ničemu drugom, nego samo o ovom čunjku i nitima, da budu na broju." 

Što su imali Slavonci, a što Dalmatinci, otkriva svaki kutak ovog prostora. Među njima je i Zagrebačka soba, dar obitelji Hudetz koja je u izvornom stoljetnom obliku naslijeđena kao dar oca kćeri za vjenčanje. 

Za mušku će publiku svakodnevno povijest oživljavati Kravat pukovnija, zadužena za promociju kravate – ukrasa što ga je Hrvatska prenijela svijetu. Ali i pokoju ratnu strategiju.

Zapovjednik Kravat pukovnije ŽELJKO MATEJČIĆ kaže: ˝Interesantno je to da je u to vrijeme bilo jako puno oklopa, a Hrvati su ratovali bez oklopa. I svi su se čudili, ali su bili vješti konjanici. I brzo su udarali. S boka su udarali, pa su se povukli na drugu stranu, i nastala je panika u protivničkim redovima.˝

Čuvari ovog blaga nisu samo vojnici ispred ulaza, već i mladi naraštaji koji ga tek upoznaju. Zato će se ˝Materina priča˝ pričati dokle god lampaši na prozorima svijetle.