Ovce na tršćanskom krasu

Vegetacija krških gmajni u okolici Trsta dugo je gubila bitku s industrijski isplativijim stranim vrstama. Sada se pašnjaci oporavljaju zahvaljujujući zajedničkom trudu stručnjaka i ovčara. 

Kraška zemlja poluprirodna je tvorevina suhih i polusuhih močvara nastalih na vapnenačkom tlu. Za nju je vezan talijanski izraz landa carsica, koji označava zajedničko zemljište za ispašu. Taj je naziv zapravo izravan prijevod njemačke riječi Karstheide, što su je početkom 20. stoljeća uveli austrijski botaničari. Slovensko stanovništvo, pak, naziva ga gmajnom. Najbliži hrvatski izraz bio bi travnjak, vriština ili, jednostavno, kras.

To je prilično pust krajolik grmolike vegetacije, čije se zemljište odlikuje bogatom raznolikošću flore, kojom dominiraju trava i šaš. Glede faune, uz mnoštvo ptica, gmazova i malih sisavaca, posebno mjesto zauzimaju domaće životinje. Naime, dolina rijeke Rosandre (slovenski Glinščica) do prije 250 godina uglavnom je korištena za ispašu stoke. 

No zbog gospodarskih potreba glavne luke Austro-Ugarskog carstva u Trstu, koje su uključivale i opskrbu drvom, vlasti su u okolici sustavno sadile stabla brzorastućeg crnog bora. Sociolog sela Diego Masiello ističe kako se ubrzo kraška gmajna prestala koristiti za ispašu, a nakon Drugog svjetskog rata, uz crni bor iz rasadnika, počelo se nekontrolirano širiti i jače izvorno raslinje poput ruja i smreke.

Danas upravna tijela Furlanije-Julijske krajine imaju za cilj obnoviti izvornu vegetaciju i vratiti pašnjake. Tako je u Regionalnom rezervatu prirode Val Rosandra na planini Stena u tijeku konzervatorski projekt ekološke obnove krškog travnjaka. Uz lokalna stada, onamo se na ispašu dovode i istarske ovce, koje podnose ekstremne vremenske uvjete toga područja.