Jürgenov Harley-Davidson

Među ljubiteljima motocikla posebno mjesto zauzimaju vlasnici Harley-Davidsona. Jer to ime podrazumijeva ne samo ludu vožnju, već i poseban životni stav.

 

Bavarska je puna zanimljivih ljudi koji imaju nevjerojatne hobije. Jedan je od njih Jürgen Ullrich iz Franačke. Strast toga diplomiranoga inženjera su Harleyi, motocikli prepoznatljivi po nisko postavljenom sjedalu i dugim ručkama upravljača, koje je proslavio kultni "film ceste" iz 1960-ih "Goli u sedlu" (Easy Rider). Kad zajaši svoga gotovo 400 kg teškog mustanga, on se na svakoj cesti osjeća kao da je na legendarnoj američkoj "Route 66".

Posebno je zanimljivo da mu je najbolji partner i istomišljenik u tome rođeni otac. Zapravo su se istodobno "zapalili" za Harley-Davidsone 1980-ih. Otad ih zajedno kupuju i obnavljaju. U međuvremenu su prikupili zbirku od 40 primjeraka. Tako je njihova garaža u donjofranačkom mjestu Gänheim postala pravi mali muzej, koji čak možete i posjetiti uz prethodnu najavu.

Ako dolazite, lako ga je naći, jer kuća jarko narančaste boje odmah upada u oči među tradicionalnim obiteljskim prizemnicama i povijesnim zgradama. U dvorištu je uvijek poneki motor, a kad zakoračite u mali ured, gdje je sve od zidova do stolova također obojano u narančasto, posve se uvjerite kako je riječ o velikoj strasti. Jer tu je počasno mjesto za originalni Harley-Davidson model 7b iz 1911. godine. A u kolekciji su i JDH Two Cam iz 1929., Cannonball 11J iz 1915., EL Knucklehead iz 1947., te najdraži Harley-Davidson Scat iz 1965., koji je stigao ravno iz Kalifornije.

A stigao je Jürgen i do legendarne velike utrke po originalnoj Cesti br. 66 od istočne do zapadne američke obale. Prošao je tih 5.500 km na svojemu HD V-Twinu iz 1915. Nažalost, usred države Kentucky imao je kvar na glavi motora, pa je izgubio dosta vremena dok ju je uspio zavariti i osposobiti za dalji put, no utrku je završio.

Gore je prošla pustolovina na magistrali br. 1 duž obale Kalifornije, gdje je vlastitom krivnjom doživio nesreću. U njoj je slomio obje noge i morao nekoliko mjeseci biti u invalidskim kolicima. No to nije slomilo njegovu ljubav prema životu na cesti. Prikupio je oko sto tisuća kilometara u kotačima u četrdesetak zemalja, ali posebnu draž još uvijek ima lagana vožnja s tatom kroz vinorodni krajolik do susjednog Würzburga.