Živjeti jazz kao Luca d’Agostino

 

Samo ako je fotograf u izravnoj vezi sa svojim modelima, snimke mogu biti osobite. To je još točnije ako je fotograf spreman dati ˝što istinskiji štih˝ glazbi. Evan Parker ugledan je engleski glazbenik, a slovenski udaraljkaš Zlatko Caucich jedan od najtraženijih partnera improvizirane glazbe. To je jazz za prosvijećenu publiku koja voli koncerte u neformalnom ambijentu. A kad se takav događaj organizira u Trstu, nikako ne ide bez sveprisutnog fotografa Agostina.

 

Autor: Piero Pieri

Snimatelji: Francesco Montenero, Luigi Piaccione

 


˝Jazz možeš fotografirati samo ako ga živiš na način kako ga ja živim... A to znači stalno imati vezu s glazbenicima, biti s njima, do tri-četiri sata ujutro čavrljati o glazbi i životu, popiti čašicu, popušiti cigaretu. Smatram da glazbu možeš fotografirati jedino ako živiš u tom ambijentu na određen način.

Zato obožavam jazz, jer je – kao i reggae glazba koja ti omogućuje imati onu pravu vezu s muzičarima˝, kaže LUCA D’AGOSTINO.

˝Jazz & Wine of Peace˝ naziv je glazbenog eventa, to je sretan naziv, a izmislila ga je udruga Controtempo iz Cormonsa prije gotovo dvadeset godina. S vremenom je taj naziv zaživio. Užitak u glazbi povezuju s degustacijom vina.

Idealno mjesto? Collio na slovenskome to područje zovu Brda. To je ono brežuljkasto područje uz talijansko-slovensku granicu. Publika je višejezična: njemačka, slovenska, talijanska, a svi se susreću dok očekuju koncerte.

Engleski je lingua franca brojnih kritičara i poklonika glazbe koji stižu iz cijele Europe. U tom se ambijentu sjajno osjeća LUCA, koji se sjeća: ˝Bilo mi je 15-16 godina; bilo je prelijepo, jer sam tad išao u gimnaziju pa sam ujutro učio, a popodne izlazio snimati, noću sam snimke razvijao i tiskao, išao bih i u tipografiju, pomagao...

Bilo mi je zabavno gledati kako se sve to mijenja i pretvara u časopis. Vjerojatno se odatle rodila moja strast za fotožurnalizmom. Imao sam 16-17 godina.˝

Luca je profesionalni fotograf, ali on ima i nešto drugo osim talenta i osim stručnosti. Ulijeva u to veliku strast i sudjelovanje: promiče nakladničke projekte, zalazi u studije gdje se snima. Zbližio se s muzičarima, kao da je kakav diskografski producent.

˝Ne znam što idem tražiti, s godinama sam uvidio da mi je možda najzanimljivije fotografirati nadmetanje, muzičare na natjecanju˝, objašnjava LUCA. ˝A slike su široke, slike govore na čemu smo. To je važno s povijesno-dokumentarnoga stajališta, na način koji otkriva kakvu glazbu neki glazbenik može stvoriti . Te slike samo uz tu glazbu možeš osjetiti.˝

Festival jazza u Cormonsu ne održava se samo u mnogobrojnim vinskim podrumima. Tu je i malo simpatično kazalište u koje se rado vraćaju velike međunarodne zvijezde.

Zbog obilja festivala u regiji, sve je bogatija i vrednija zbirka fotografija Luke d’Agostina, puna je velikih i slavnih muzičara kao što su Ornette Coleman, Pat Metheny, Jan Garbarek, Abdullah Ibrahim, Markus Stockhausen. Ali sliku ne čini velikom samo veliko i slavno ime, tvrdi LUCA: ˝Ja nikad nisam tražio slavne osobe. Vjerojatno zato što polazim od svojih iskustava s muzičarima iz naše regije koji su tada bili dvadesetogodišnjaci kao i ja, a poslije su postali svjetski poznati muzičari. Ja mislim da tu nema razlike, smatram da su svi oni veliki.

I dalje tvrdim da je fotografija vrhunski zanat, a ne umjetnost. Zato me mnogi fotografi mrze, zato što mislim da svatko – uz iskustvo i strast – može snimati lijepe slike. A kad se odjednom poslože svi oni savršeni elementi koje si sebi zadao, tu sliku osjećaš dubinski, osjetiš je u sebi, a to je predivno, spoznaješ da je upravo ta fotografija ona prava!˝