Strojna vas usred tri koruške gore

 

Strojna je selo u brdima u Koruškoj, tik uz granicu s Austrijom, koje leži na brdima s istim imenom. Karakterističan izgled selu osamljena seoska gospodarstva, rastresena po brežuljcima. Stara seoska gospodarstva sačuvala su karakterističan izgled iz prošlosti i lijepi su primjerci pučkog graditeljstva u proteklim stoljećima u suživotu sa suvremenom gradnom.

 

Autorica: Alenka Bevčič

Snimatelj: Andrej Lupinc

 

 

Sa Strojne se pogled rasprostire na tri koruške gore – Uršlju goru, Pecu i Raduhu.

Legenda kaže da se svake godine jedna povisi i jedna snizi za pšenično zrno, a treća  mirno stoji. Kada sve tri budu jednako visoke, biti će sudnji dan. Gore su po svojoj visini na sreću još jako daleko od toga, a na Strojnoj se čini da se je vrijeme zaustavilo. Idilična gospodarstva, rasztresena po svim brežuljcima s najvišom točkom  na 1055 metara nadmorske visine, pružaju joj spokojan izgled.

˝Posebnost kod nas u Strojnoj je da ima puno ljudi koji su u međusobnom srodstvu, tako da se svi poznajemo i često se i susrećemo˝, kaže DARJA KREVŽELJ.

Prije nekoliko godina obnovljeno je središte sela i centar, a arhitekti iz Slovenije i Švicarske Strojnu su odabrali kao projekt prenošenja dobre prakse između Slovenije i Švicarske, pri čemu su proučavali mogućnosti arhitektonske obnove i turističkog razvoja. Seljani žele sačuvati karakterističnu arhitekturu seoskih gospodarstava na brežuljcima, koja se oblikovala u proteklim stoljećima.

Lijepo su očuvane prije svega ostave, tzv. kašče, odnosno u narječju kašte.

˝Kašče su nekada bile riznice živežnih namirnica. U njima su seljaci čuvali žitarice i brašno, sušili meso, a u podrumskom dijelu su čuvali mošt, jabolčnik˝, rasvjetljuje direktorica Koruškog pokrajinskog muzeja dr. KARLA ODER.

Na Strojnoj su neke kuće i danas pokrivene drvenim crijepovima, što ih ovdje nazivaju šitelni. Skodle izrađuju ručno, od smrekovog ili ariševog drveta. Drveće za njih mora rasti na sjevernim padinama i na mokrom terenu, a sijeku ga samo zimi.

RUDI JUTERŠEK sa seoskog gospodarstva ˝Železnik˝ kaže: ˝Ovdje ih  je pet, koje sam naučio da znaju cijepiti i pokrivati, a inače daleko naokolo više nema nikoga. Na Strojnoj smo još samo kao tradicija.˝

Seosko gospodarstvo ˝Janež˝ među najljepšim je očuvanim gospodarstvima. Na njemu je sve ostalo isto kao nekada i jedan je od najznačajnijih spomenika tradicionalnog graditeljstva na slovenskom području. U kući još postoji crna kuhinja, a vlasnici pono poslova još uvijek obavljaju ručno, što je karakteristično za Strojnu, jer strmi brežuljci na mnogim mjestima ne omogućavaju strojnu obradu polja.

Tu radi i HELENA SEKALO, koja se sjeća: ˝Nekada je na selu bila stelja, vozili smo gnoj i slično. Tada su došli susjedi i poznanici. Danju se radilo, a navečer bismo se malo poveselili.˝

Na Strojnoj se sačuvala karakteristična kulinarika. Lokalni specijalitet je svježi sir, a seoska užina sastoji se još od suhomesnatih proizvoda i raženog kruha, što ga na većini gospodarstava sami peku. Pripremaju i tolste grumpe – komadiće  svinjskog mesa, što ga isprže. Posebnost ovog područja je ljekovito ulje od podlanka od sjemenki običnog podlanka, što olakšava želučane teškoće.

Karakteristična kuhinja, slikoviti krajolik i jednostavni ljudi – duša su Strojne, gdje život još uvijek teče polaganije nego u dolini.