20:32 / 17.06.2017.

Autor: HRT

Movada, grad na dnu jezera

Movada, grad na dnu jezera

Movada, grad na dnu jezera

Foto: - / -

 

Industrijalizacija je pedesetih godina prošlog stoljeća tražila sve više električne energije i tako diktirala ritam napretka. Doline, pune bogatih bujica, bile su idealne za hidro-eksploataciju. To se dogodilo i u dolini Tramontina. Gradnjom brane na Mostu Racli, ostala su pod vodama brzice Meduna tri sela: Stara Redona, Flour i Movada. A danas, kad se jezero spusti, izrone tragovi toga malog svijeta, koji podsjećaju na prošlost.

 

Autorica: Tiziana Toglia

Snimatelji: Biagio Ingenito i Francesco Montenero

 

Movada, grad na dnu jezera

Movada, grad na dnu jezera

Foto: - / -



˝Sada smo na visoravni Pecol˝pokazuje GIACOMO NINIUTTI, ˝A ispod ove vode koja je danas pomalo namreškana zbog nevremena - miruje mrtvo selo Movada, a kad se voda dovoljno spusti, vidimo ruševine staroga grada.

U selu Movadi rodio se moj djed Felice. Kao vješt zidar, vjerojatno je i on pridonio gradnji, gradio je prekrasni stari grad, vidimo po razvalinama koliko je grad bio lijepo građen: suhozid, ožbukani zidovi... Doista savršeno!

A kad je stiglo jezero, napredak ih je ˝otjerao˝ jer jezero služi proizvodnji električne energije za ravničarska područja, a i za natapanje usjeva, pa i to je dobro… On je iz opreza svoju kuću sagradio na uzvisini. Ljudi su živjeli vrlo skromno - od jedne krave, ovaca i od šume. Mnogi su pobjegli.

Tuga i bijeda... Bili su zadovoljni malim stvarima, bili su zadovoljni sitnicama, bio im je dovoljan skroman život, kao što sam napisao u svojim knjigama. Bili su zadovoljni skromnim, ali njima je to bilo posve dovoljno.

Movada, grad na dnu jezera

Movada, grad na dnu jezera

Foto: - / -



˝Kada vidim kako se kuće prvo pojave iz vode, a poslije, kako opada razina vode pa se spušta sve do prizemlja i temelja, pomislim kako su postojane. Trošne su, ali još traju, još se drže. To mi znači da ništa nije izgubljeno zauvijek. Nadamo se... Unatoč zloj sreći, unatoč svim protivnostima i tegobama na našem putu˝, zaključuje pisac.

Sad opet izranjanju, kao da prijete, te vrletne stijene, te čarobne kamene sablasti.

I uvijek se isto ponavlja, kao u bajci zaostaloj u vremenu, koja nas podsjeća na stare gradine i ljude koji su bili zadovoljni i skromnim.

 

 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!