Mori del Castello

 

Legenda nas uči da je uzvisinu u samome centru Udina podigao barbarin Atila kako bi mogao gledati požar koji je progutao Akvileju. Na njezinom vrhu danas je kaštel. A pod njim trg u mletačkom stilu.Trg Slobode krasi satni toranj, podignut 1527. Autor mu je graditelj imenom Giovanni  iz Udina, koji ga je podigao na ruševinama srednjovjekovnoga tornja.

 

Autorica: Arianna Zani

Snimatelji: Francesco Montenero, Roberto Aita

 

 

Dva morčića označavaju vrijeme od davne 1850. Godine. Nastali su prema zamisli kipara Vincenza Luccardija.

U 18. su stoljeću dobili ime ˝morčići˝, analogno s morčičima na Trgu Svetoga Marka u Venecij. Lijevoga asu nazvali ˝Talijan˝, a desnoga ˝Nijemac˝, jer je po njima bilo moguće računati po starom i novom načinu odbrojavanja vremena. Naime, sat ima dvadeset četiri dijela - ta se podjela zove ˝italica˝, za razliku od takozvane ˝njemačke˝ koja ima podjelu na dvanaest sati.

2014.  ova su dva bakrena giganta, nazvana još Simon i Danel, ili Gradine i Baleben,  “sišli”  sa svojega tornja. Pomno su ih maknuli i  spustili na Trg slobode, pod budnim okom mnoštva građana koji su ovjekovječili taj događaj.

Svaki je gigant težak otprilike 300 kilograma, ima 3 metra i 40 centimetara, a sastoji se od 24 bakrene pločice. Restauracija je obuhvaćala i kupolu i Lippomanov trijem, a građani su sve mogli izbliza pratiti.

Hram su probrazili u izložbenu dvoranu: tako je nastala svojevrsna restauratorska radionica koja je otvorena javnosti.

Voditelj obnove, arhitekt ADALBERTO BURELLI pojašnjava: ˝Jedna se osobitost mogla percipirati tek iz blizine, to jest kada morčić dospije na radni stol -  otkrili smo da je u centru svake zjenice udubina koja jamči da je na tome mjestu svojevrsna zjenice koja je davala živost  očima skulpture. U dogovoru sa uredom za zaštitu spomenika odlučili smo ponovno osmisliti zjenicu i učvrstiti je. Tako oni opet imaju zjenice usred očiju, a zjenice su od čelika.˝

Strpljivo se radilo oko tri mjeseca, restauratori su radili i razmontirali sva 24 dijela da ih očiste od hrđe i da zamijene neke bakrene dijelove, kaže BURELLI: ˝Drugo je obilježje restauraterskih radova bilo naglasiti izvorni položaj ruku jednoga morčića. Vjerojatno je tijekom restauriranja dospjela u pogrešan položaj, a bio je posve nevjerojatan s obzirom na teški čekić koji im je u rukama i koji udara zvono.

To je nevjerojatno, jer su dvije ruke bile prema gore, za razliku od prirodnoga položaja, lijeva gleda prema dolje u suglasju s desnom koja usmjerava otkucaje, tj. Udarce čekića.˝

Napokon, poslije dugog čekanja, Talijan Simon ravne kose koji gleda na jug i Nijemac Danel koji ima kovrčavu kosu i bradu gleda na sjever, opet zauzimaju svoje mjesto kao ljudi od sata, nadzirući sa svoga tornja vrijeme i uvijek uzavreo život ovoga grada u Friuliju.