SOS, brutalizam u Beču!

 

Najprije je 1960-ih bio samo “brutalizam”. Modernistički stil gradnje, kojemu je opis izveden iz francuskog izraza béton brut (sirovi beton). U njemu je slavni Le Corbusier, švicarsko-francuski arhitekt, kipar, slikar i dizajner, vidio uzor poželjne arhitekture. Onda je 1980-ih stigao “novi brutalizam”. Taj je termin pak smislio engleski inženjer i kritičar arhitekture Reyner Banham, ne bi li što točnije obilježio cijeli jedan pokret, koji je tražio iskren i etički ispravan pristup modernim građevnim materijalima.

Brutalizam naglasak stavlja na sirovi beton u strukturi građevina, uz elemente skulpture u vanjskom obliku. Takve zgrade djeluju u isti mah kompaktno i razigrano, uglavnom su masivne, a ponekad se čine nestabilnima. Mnogi ih smatraju privlačnima, ali ima i dosta kritičara takve vrste stanovitog poigravanja javnim prostorima.

Građevine koje se mogu podvesti pod brutalizam susreću se od Francuske i Engleske do Brazila, u Africi, Japanu, Izraelu… Ima ih čak i Papua Nova Gvineja, a naći ćete ih u mnogim mjestima zemalja bivše Jugoslavije, najčešće u Skoplju.

U svakom slučaju, izložba koja se, nakon proljeća u Frankfurtu, preselila na cijelo ljeto u bečki Arhitektonski centar, pridružuje se neprekinutom nizu preispitivanja estetske vrijednosti ovoga pravca, koji od početka prati oznaka kontroverznoga.